12 stvari o kreativnom razmišljanju koje nas nisu naučili u školama

Zbog čega većina ljudi smatra da nisu kreativni i da je kreativnost odlika nekih “drugih” i “posebnih” ljudi?

Koliko nam je potrebno da shvatimo da svi imamo kreativnost u sebi, samo je trebamo ispoljiti na najbolji mogući način, naravno da prije toga popustimo kočnice koje nas u izražavanju vlastite kreativnosti zaustavljaju većinu života, a ponekad i cijeli život! Odličan tekst online tiskovine Psychology Today se bavi upravo tom temom.

  1. Vi ste kreativni.

Umjetnik nije posebna osoba, svatko od nas je posebna vrsta umjetnika. Svatko od nas je rođen kao kreativan, spontani mislioc. Jedina razlika između ljudi koji su kreativni i onih koji nisu je u jednostavnom vjerovanju. Kreativni ljudi vjeruju da su kreativni. Ljudi koji vjeruju da nisu kreativni, jednostavno nisu. Jednom kada imamo određeni identitet i skup vjerovanja o sebi, zanima nas traženje vještina koje su potrebne da bi se taj identitet i vjerovanja izrazili. I zbog toga ljudi koji vjeruju da su kreativni postaju kreativni. Ako vjerujemo da nismo kreativni, nemamo potrebe naučiti kako postati kreativni, pa stoga ni ne postajemo. Činjenica je da vjerovanje da nismo kreativni predstavlja ispriku kako ne bismo probali i pokušali išta novo. Kad nam netko veli da nije kreativan, mi u biti pričamo s nekim tko nema interesa i tko neće uložiti nikakav napor kako bi postao kreativan mislioc.

2. Kreativno razmišljanje je posao.

Trebamo imati strast i odlučnost da bi se upustili u proces stvaranja novih i drukčijih ideja. Potom trebamo imati strpljivost kako bi ustrajali usprkos svih nepovoljnih okolnosti. Svi kreativni geniji rade strastveno puno i stvaraju nevjerojatan broj ideja, od kojih je većina loših. U biti, više su loših pjesama napisali slavni pjesnici nego oni manje slavni. Thomas Edison je stvorio 3000 različitih ideja za sustav osvjetljavanja prije nego je provjerio njihovu praktičnost i ekonomičnost. Wolfgang Amadeus Mozart je napisao više od 600 glazbenih djela, uključujući 41 simfoniju i nekih 40-ak čudnih opera i misa, tijekom svog kratkog kreativnog života. Rembrandt je naslikao oko 650 slika i 2000 crteža, a Picasso je napravio više od 20000 djela. Shakespeare je napisao 154 soneta. Neki su bili vrhunski, neki nisu bili ništa bolji od onih koje su njegovi suvremenici mogli napisati, a neki su bili jednostavno loši.

  1. Moramo proći kroz prekretnicu bivanja kreativnim.

Kada stvaramo ideje, nadopunjujemo neurotransmitere povezane s genima koji se uključuju i isključuju kao odgovor na to što mozak radi, a koji zauzvrat reagira na izazove. Kada prolazimo kroz prekretnicu da dođemo do novih ideja, energiziramo naš mozak povećavajući broj veza između neurona. Što više vremena pokušavamo doći do novih ideja, to aktivniji naš mozak postaje i postajemo više kreativni. Ako želimo postati umjetnici i sve što radimo je da svaki dan naslikamo sliku, postat ćemo umjetnici. Možda nećemo postati Vincent van Gogh, ali postat ćemo veći umjetnici od onih koji nisu nikad probali.

  1. Naš mozak nije kompjuter.

Naš je mozak dinamički sustav koji prije razvija svoje obrasce aktivnosti nego što ih izračunava poput kompjutera. On raste kroz kreativnu energiju povratnih informacija iz iskustava, bilo realističnih bilo fiktivnih. Možemo stvoriti iskustvo; doslovno ga kreirati pomoću naše mašte. Ljudski mozak ne može razlikovati između stvarnog iskustva te živopisno i detaljno zamišljenog iskustva. Ovo otkriće je ono što je omogućilo Albertu Einsteinu da napravi svoje misaone eksperimente sa zamišljenim scenarijima koji su doveli do njegovih revolucionarnih ideja o prostoru i vremenu. Jedan dan je zamislio, na primjer, da se zaljubio. Tada je zamislio da je ženu u koju se zaljubio sreo dva tjedna nakon što se zaljubio. To je dovelo do njegove teorije o akauzalnosti (neuzročnosti; o. p.). Isti je proces stvaranja iskustava omogućio Waltu Disneyu da oživi svoje fantazije.

  1. Ne postoji samo jedno pravo rješenje.

Stvarnost je neodređena, tj. nije jednoznačno određena. Nebo je ili plavo ili ne-plavo. To je crno-bijelo razmišljanje jer nebo ima milijarde nijansi plave. Zraka svjetlosti je ili val ili nije val (A ili ne-A). Fizičari su otkrili da svjetlost može biti ili val ili čestica ovisno o stanovištu promatrača. Jedina sigurnost u životu je nesigurnost. Kada pokušavamo doći do ideja, ne cenzurirajmo i prosuđujmo ih kako se pojavljuju. Ništa ne ubija kreativnost kao što to radi samo-cenzura ideja dok ih se stvara. Razmišljajmo o našim idejama kao o mogućnostima i stvarajmo ih što je više moguće prije nego odlučimo koje ćemo izabrati. Svijet nije crno-bijel. Svijet je siv.

  1. Nikad nemojmo stati na prvoj dobroj ideji.

Uvijek težimo naći bolju ideju i nastavimo sve dok ne nađemo još bolju. 1862. godine, Philip Reis je pokazao svoj izum kojim je mogao odaslati glazbu putem žice. Bio je danima daleko od unapređenja svog izuma u telefon koji bi mogao prenositi govor. Svi telekomunikacijski stručnjaci u Njemačkoj su ga odgovarali od rađenja bilo kakvih poboljšanja jer su govorili da je telegraf dovoljno dobar. Da nitko neće kupiti ni koristiti telefon. Deset godina kasnije, Alexander Graham Bell je patentirao telefon. Spencer Silver je razvio ljepilo za 3M koje se dobro držalo za objekt, ali se isto tako moglo lagano odlijepiti. Prvo se reklamiralo kao ljepilo za oglasne ploče tako da bi se ploče mogle jednostavno prenositi s mjesta na mjesto. No, tržište to nije prihvatilo. Silver nije odbacio ideju.. Jednog je dana Arthur Fry, još jedan zaposlenik 3M-a, pjevao u crkvenom zboru kad mu je pokazivač ispao iz knjige himni. Fry je namazao svoje pokazivače Silverovim ljepilom i otkrio da pokazivači ostaju na svom mjestu, a mogli su se odlijepiti bez da su oštećivali stranicu knjige. I tako su otkriveni samoljepljivi papirići za poruke. Thomas Edison je uvijek pokušavao skakati s jedne na drugu ideju u svom poslu. I tako je prebacivao svoj posao s telefona (prenošenje zvuka) na fonograf (snimanje zvuka) i na kraju na pokretne slike (snimanje slika).

  1. Očekujmo da će stručnjaci biti negativno nastrojeni.

Kako se neka više specijalizira i postaje veći stručnjak, tako se njen mentalni sklop sve više zatvara i ona se sve više fiksira na potvrđivanje onoga za što vjeruje da je apsolutno. Kao posljedica toga, kada se suoči s novim i drukčijim idejama, fokus takve osobe će biti na usklađenosti s vladajućim pravilima i standardima. Jesu li takve ideje sukladne s onim što znam da je točno? Ako to nije tako, stručnjaci će utrošiti svo svoje vrijeme na dokazivanje i objašnjavanje zašto to ne može biti tako i zašto to ne može radit. Oni neće tražiti načine kako bi stvar profunkcionirala jer bi to moglo pokazati da ono što oni smatraju da je apsolutno uopće nije tako. I to je razlog zašto je svaki stručnjak za dostave u SAD-u prognozirao siguran neuspjeh kad je Fred Smith osnovao Federal Express. Uostalom, rekli su, da je takav sustav dostava izvediv, Post Office (nacionalna pošta) ili UPS bi ga već odavno uveli.

  1. Vjerujmo svojim instinktima.

Nemojmo si dozvoliti da nas obeshrabre. Albert Einstein je bio izbačen iz škole jer je njegovo ponašanje imalo negativan učinak na ozbiljne učenike; nije prošao na prijemnom ispitu za sveučilište i morao je pohađati trgovačku školu godinu dana prije nego se napokon upisao; i bio je jedini u svojoj klasi koji nije dobio mjesto predavača jer ga nijedan profesor nije htio predložiti. Jedan od profesora je čak rekao da je Einstein “najljeniji pas” kojeg je sveučilište ikad vidjelo. Beethovenovim roditeljima je bilo rečeno da je on preglup da bi bio skladatelj. Kolege su Charlesa Darwina nazivale “budalom” i njegov rad “eksperimentima luđaka” kad je radio na svojoj teoriji biološke evolucije. Walt Disney je sa svog prvog posla u novinskoj redakciji bio otpušten jer mu je “nedostajalo mašte”. Thomas Edison je imao samo dvije godine formalnog obrazovanja, bio je potpuno gluh na jedno uho i imao velikih poteškoća sa sluhom na drugom, bio je otpušten sa svog prvog posla kao dostavljač novina i kasnije je također dobio otkaz s rada na telegrafu; a ipak je postao najpoznatiji izumitelj u povijesti SAD-a.

  1. Ne postoji neuspjeh.

Kad god pokušamo nešto napraviti i ne uspijemo, to nije neuspjeh. Naučili smo nešto što ne radi. Uvijek se zapitajmo “Što smo naučili o stvarima koje ne rade?”, “Može li nam to objasniti nešto što je dosad bilo neobjašnjeno?”. Kad god nam netko veli da nikad nije napravio pogrešku, mi u biti pričamo s osobom koja nikad nije pokušala nešto novo.

  1. Ne vidimo stvari onakve kakve one stvarno jesu; vidimo ih onakve kakvi smo mi sami.

Protumačimo si vlastita iskustva. Sva iskustva su neutralna. Ona nemaju smisao. Mi im dajemo smisao izabranim načinom interpretacije. Ako smo svećenici, svugdje nalazimo dokaze o Božjoj prisutnosti. Ako smo ateisti, u svemu vidimo odsutnost Boga. IBM je opazio da nitko u svijetu nema osobno računalo i to je protumačio kao da nema tržišta za njih. Dvojica koja su ispala s fakulteta, Bill Gates i Steve Jobs, su gledala na istu stvar i vidjela ogromnu priliku. Jednom je Thomasu Edison prišao pomoćnik dok je ovaj radio na niti za žarulju. Pomoćnik ga je upitao zašto ne odustane, “Ipak niste uspjeli već 5000 puta.” Edison ga je pogledao i odgovorio da ne razumije što ovaj misli pod neuspjeh jer, rekao je dalje “Otkrio sam 5000 stvari koje ne rade.” Mi stvaramo svoju vlastitu realnost izborom načina kako tumačimo svoja iskustva.

11.Uvijek pristupajmo problemu na svoj vlastiti način.

Ne vjerujmo svojoj prvoj perspektivi nekog problema jer će biti previše pristrana našem uobičajenom načinu razmišljanja. Uvijek gledajmo na probleme sa više strana. Uvijek se sjetimo da genij nađe perspektivu koju još nitko drugi nije primijenio. Potražimo drukčije načine gledanja na problem. Opišimo problem nekoliko puta koristeći različite riječi. Postavimo se u ulogu neke druge osobe i pogledajmo kako bi ona vidjela problem; na primjer kako bi neki problem vidjeli Jay Leno, Pablo Picasso ili George Patton? Naslikajmo svoj problem, izradimo model ili čak skulpturu svog problema. Prošetajmo i potražimo stvari koje metaforički predstavljaju problem i potrudimo se naći poveznice između tih stvari i našeg problema (Na koji način je razbijeni izlog poput našeg problema u komunikaciji s učenicima?) Pitajmo naše prijatelje ili nepoznate strance kako oni vide naš problem. Pitajmo dijete. Kako bi ga 10-godišnjak riješio. Pitajmo djedove i bake. Kada promijenimo način na koji gledamo na stvari, stvari koje gledamo se mijenjaju.

  1. Naučimo nekonvencionalno razmišljati.

Kreativni geniji ne razmišljaju analitički i logički. Konvencionalni, logički i analitički mislioci su isključujući mislioci što znači da isključuju sve informacije koje nisu vezane za problem. Oni traže načine kako eliminirati mogućnosti. Kreativni geniji su uključujući mislioci što pak znači da oni traže načine kako uključiti sve, uključujući i stvari koje su različite i potpuno nepovezane. Stvaranje asocijacija i veza između nepovezanih i različitih stvari je način na koji oni potiču obrasce drukčijeg razmišljanja u svom mozgu. Ti novi obrasci vode ka novim vezama koje im omogućuju drukčiji način fokusiranja na informacije i drukčije načine interpretacije onoga na što se fokusiraju. Tako se stvaraju originalne i uistinu neobične ideje. Albert Einstein je jednom slavno primijetio “Mašta je važnija od znanja. Jer znanje je ograničeno na sve što trenutno znamo i razumijemo, dok mašta obuhvaća cijeli svijet, i sve ono što će ikad biti dostupno znanju i razumijevanju.”

I konačno, Kreativnost je paradoksalna. Kako bi stvarala, osoba treba imati znanje, ali zaboraviti znanje, treba vidjeti neočekivane poveznice između stvari, ali ne i imati mentalnu zbrku, treba raditi marljivo, ali provoditi vrijeme ne radeći ništa dok se informacije nakupljaju, treba stvarati mnoštvo ideja, od kojih je većina beskorisna, treba gledati na istu stvar kao i svi drugi, ali vidjeti nešto drugo, treba željeti uspjeh, ali prihvatiti neuspjeh, treba biti ustrajna, ali ne i tvrdoglava, treba slušati stručnjake, ali i znati kako ih ignorirati.

Preveo i uredio: Saša Mićanović, Izvor: Matrix World, 6yka

Prijatelj vašeg uspjeha