Tri Teddyjeva pisma

Teddyja Stallarda svakako se smatralo kao »jednoga od posljednih«. Nije pokazivao zanimanje za školu, no­sio je prljavu, izgužvanu odjeću, nikada se nije češljao, bio je jedan od onih učenika s bezličnim izrazom lica.

Kada bi mu se gospođica Thompson obratila, uvijek je odgovarao jednosložnim riječima. Neuglednoga, nemoti­viranoga i zamišljenoga bilo je jednostavno teško voljeti.

Iako je učiteljica uvijek govorila da sve učenike voli na isti način, nije bila baš u cijelosti iskrena. Kada je ispravljala Teddvjeve testove, na neki izopačen način uživala je križati netočne odgovore, a jedinicu bi uvijek ispisivala polagano i lijepo. A trebala se drukčije ponašati, imala je njegov dosje i znala više no što se usuđivala priznati. U dosjeu je pisalo:

Prvi razred:              Teddy je dijete koje svojim radom i ponašanjem mnogo obećava. No, živi u teškim uvjetima.

Drugi razred:            Teddy bi mogao i bolje. Majka ozbiljno bolesna. U kući mu nitko ne pomaže.

Treći razred:             Teddy je dobar, ali preozbiljan dječak. Teško uči. Majka umrla prošle godine.

Četvrti razred:            Teddy je vrlo spor, ali je lijepo odgojen.  Njegov otac ne iskazuje zanimanje.

Stigao je i Božić, a dječaci i djevojčice iz razreda go­spođice Thompson donijeli su joj poklone. Naslagali su ih na njen stol i okupili se dok ih je otvarala. Među njima bio je jedan od Teddvja Stallarda. To ju je iznenadilo. Teddyjev je poklon bio umotam u smeđi papir i omotam vrpcom. Poruka je jednostavno glasila: »Za gospođicu Thompson od Teddyja.« U paketiću je bila bezvrjedna narukvica, na kojoj je nedostajalo pola kamenčića, i bočica jeftinoga parfema.

Neki su se dječaci počeli smijati, ali je gospođica Thompson bila toliko prisebna da ih na vrijeme ušutka stavljajući narukvicu na ruku i namirišavši se parfemom. Upitala je ostale: »Zar ne miriše divno?« Učenici su se odmah složili s njenim mišljenjem.

Na kraju dana, kada je škola već završila, a sva dje­ca otišla kući, pojavio se Teddy. Polako je prišao njenom stolu i blago kazao: »Gospođice Thompson… gospođice Thompson, Vi mirišite poput moje mame…, a i narukvi­ca Vam pristaje. Drago mi je da su Vam se svidjeli moji pokloni.« Nakon što je otišao, gospođica Thompson pala je na koljena i zamolila Boga za oprost.

Sutradan je djecu pozdravila nova učiteljica. Gospo­đica Thompson postala je druga osoba. Više nije bila samo učiteljica, već Božji poklisar. Svu je ljubav poklanjala dje­ci, a za njih činila sve kako bi postali dobri ljudi. Poma­gala je svoj djeci, posebno onoj s poteškoćama i posebno Teddvju Stallardu. On je do kraja školske godine poka­zao zavidne razultate. Nadoknadio je propušteno, a u nekim je predmetima čak bio bolji od ostalih.

Poslije dugo nije čula ništa o njemu. Onda je jedno­ga dana primila pismo:

Draga gospođice Thompson,

Želim da ste Vi prvi koga ću izvijestiti. Maturirat ću kao drugi najbolji učenik generacije. S ljubavlju, Teddy Stallard

Četiri godine poslije primila je još jedno pismo:

Draga gospođice Thompson,

Upravo sam doznao da ću diplomirati kao naj­bolji student generacije. Želio sam da to prvi doz­nate. Studij nije bio lagan, ali mi se svidio. S ljubavlju, Teddy Stallard

A četiri godine poslije:

Draga gospođice Thompson,

Od danas sam Theodore Stallard, liječnik. Što velite na to? Želim Vas prvu izvijestiti da se ženim dvadeset i sedmoga idućega mjeseca. Želio bih da sjedite na mjestu na kojemu bi moja majka sjedila da je živa. Vi ste sada jedina obitelj koju imam: tata je umro prošle godine. S ljubavlju, Teddy Stallard

Gospođica je Thompsom otišla na to vjenčanje i sje­dila tamo gdje je Teddvjeva majka trebala. Zaslužila je to: za njega je učinila nešto što nikada neće zaboraviti.

Elizabeth Silance Ballard

Prijatelj vašeg uspjeha

Related posts

Koliko si sretan
PRIČE

Koliko si sretan

4. listopada 2013.

Orao
PRIČE

Orao

29. ožujka 2012.

DOBAR
PRIČE

DOBAR

23. rujna 2012.

Sezone života
PRIČE

Sezone života

28. rujna 2012.

Obiteljska priča
PRIČE

Obiteljska priča

9. veljače 2012.

Loše navike
PRIČE

Loše navike

25. ožujka 2015.