Razdobljem adolescencije kod većine ljudi se formiraju osnovne značajke njegove ličnosti, identitet osobe je značajno formiran, a sposobnost stvaranja intimnosti je središnje pitanje.
Adolescentno razdoblje je ono u kojem se mladi ljudi konačno odvajaju od primarne obitelji. To je period snažnih odluka o osamostaljivanju, donošenja odluka o sebi i svom životu .
U skladu sa razvojnim procesima mladi pružaju otpor savjetima koji dolaze od odraslih .Kao dokaz samostalnosti i i odraslosti , adolescentima ostaje odabir prijatelja i partnera, stoga su posebno osjetljivi na uplitanje odraslih u njihove izbore, čak ako su i svjesni činjenice da se nalaze u nasilnoj vezi ili su i sami nasilni.Odrasle osobe, mlade osobe treba upozotiti na opasne izbore, pri tome očekujući da će gnjev i bijes mlade osobe biti usmjerena na odraslog koji „upozorava“, bilo da je to roditelj, učitelj ili stručnjak za mentalno zdravlje.
Emocionalna iskustva , koja stječemo u ranom djetinjstvu, se ponavljaju tijekom života, a prenose se transgeneracijskim prijenosom emocija i na potomke. Nerijetko mlada osoba koja ostaje u vezi u kojoj je prisutno nasilje teško prihvaća savjete jer je osjetljiva na ono što i sama zna , a nema hrabrosti da prekine, štoviše ,sklona je otporu i nekritičnoj obrani partnera.Ta ponašanja, uključujuči opravdanja zbog kojih ostaje u nasilnoj vezi jer,možebitno, je usvojila model ponašanja u primarnoj sredini te su i njezina ponašanja odraz strukture same osobe kao i njenih kulturoloških vrijednosti.
Samopoštovanje je osnova za kvalitetne odnose sa drugim ljudima i razvija se tijekom odrastanja i u interakciji s drugim osobama. Najsnažnije se razvija u ranoj dobi i utječe na sva životna područja. To je najvažnija osobina za uspjeh odnosa. Imati samopoštovanje znači imati dobro mišljenje o vlastitom karakteru i osobnosti. Ima važnu ulogu u napretku i uspjehu u životu svakog čovjeka
Biti sposobni u potpunosti prihvatiti svoje osjećaje, otvoriti im se i izraziti ih na konstruktivan način, znak je istinskog samopoštovanja. Imati dovoljno povjerenja u sebe i u partnera da se možemo otvoriti i prepustiti u odnosu zdrav je oblik vezanosti. No što neka osoba manje cijeni sebe, to će više odgovornost za svoje osjećaje i svoju sreću pripisivati izvanjskim uvjetima i ponašanju drugih ljudi. Kao rezultat može okrivljavati druge, žaliti se, biti nesposobna za uvid u tuđe osjećaje i potrebe. U ekstremnim slučajevima može i emocionalno ucjenjivati bliske osobe
U RH provedeno je više istraživanja o nasilju u vezama mladih, a rezultati navedenih istraživanja pokazuju; da je doživljaj seksualnog i psihološkog nasilja u partnerskim vezama najčešći u srednjoj adolescenciji, ranim 20-im (Hamed 2002.), spolna razlika u smjeru ženskog povećanja činjenja nasilja vidljivija je u mlađim uzorcima nego u općij populaciji (Fergusson, Harwood , Raider 2005.)
Nadalje, rezultati ukazuju na faktore rizika za doživljavanje i činjenje nasilja u vezama mladih koji se mogu razvrstati u tri skupine: Individualni (samopoštovanje, privrženost prema ljubavnom partneru/ici, iskustvo viktimizacije u primarnoj obitelji, konzumacija alkohola/droge, stavovi prema rodnim ulogama i permisivni stavovi prema nasilju), interpersonalni faktori (komunikacijski aspekti veze,-razgovor o osjećajima i problemima u komunikaciji, rješavanje sukoba pregovaranjem) na nivou zajednice (norme, vršnjačke grupe, utjecaj medijskih slika i poruka)
Prema istraživanju nasilja u adolescentnim vezama (Cesi, 2004.) 60% mladih ljudi izjavljuju da su doživjeli neki oblik nasilja u vezi, 43% mladih izjavljuju da su koristili neki oblik nasilnog ponašanja u vezi, 87% djevojaka i 57% mladića smatra da je nasilje u vezama ozbiljan problem. Najčešći oblik nasilja je ljubomora , posesivnost kontrola, optuživanje i emocionalne ucjene (48 % mladih je doživjelo ljubomoru) dok 17% mladih pristaju na nešto samo zato što im je neugodno ili ih je strah reći ne.
Među mladima 26% mladića i 13 % djevojaka ne smatra šamaranje nasilnim ponašanjem, također prema istom istraživanju 25 % mladića i 12 % djevojaka ne smatra prisiljavanje na seksualne odnose nasilnimponašanjem. (svaki četvri mladić očekuje da djevojka pristane na seksualni odnos ako je tijekom zajedničkog izlaska potošio više novaca na nju).
Djevojke su sklonije doživljavati i činiti emocionalne (psihološke) oblike nasilja, dok mladići više koriste tradicionalne i seksističke stavove o rodnim ulogama, a skloni su i ne prepoznavanju određenih ponašanja kao nasilnih.
Također, prema Istraživanju rodno uvjetovanog nasilja u adolescentnim vezama (Nasilje ne prolazi samo, Cesi, 2007.) osjećaji i reakcije koje mladići i djevojke navode kao posljedice su kod djevojaka (osjećaj povrijeđenosti, tuge, nesigurnosti, nelagode, straha, srama i krivnje) dok su kod mladića ravnodušnost , emocionalna indiferentnost.
Upravo zbog prednje navedenih osjećaja,djevojake , problem nasilja u vezi nastoje riješiti same ili u krugu bliskih ptijatelja i ne prijavljuju nasiljeodraslim osobama, stručnim osobama niti institucijama.Također3/4 mladih je izjavilo da u njihovim školama ne postoje programi i aktivnosti koji se bavi prevencijom nasilja u adolescentnim vezama, a štu ukazuje na nužnost uvođenja seksualne edukacije mladima.
Znakovi nasilja u vezi
Nije uvijek jednostavno prepoznati znakove nasilja u vezi u kojoj se nalazimo. Mlade osobe mogu u vezi biti izložene nazivanju različitim pogrdnim imenima, ljubomornim ispadima, opravdavanju nasilnog ponašanja, čestom provjeravanju i kontroliranju aktivnosti. Uz to, adolescenti mogu kontrolirati i mijenjati svoje ponašanje kako ne bi izazvali partnerov bijes, odustaju od onoga što im je važno (npr. izlasci, druženja s prijateljima) te postaju izolirani i usmjereni na partnera. Takva “zaštita”, opravdavanje partnera može ići toliko daleko da za vidljive fizičke ozljede i povrede osoba daje neuvjerljiva obrazloženja. Znaci nasilja u vezi mogu biti i okolini vidljive promjene kod osobe, kao što je pad školskog uspjeha, uočljive promjene fizičkog izgleda, povlačenje u sebe… Katkad ponašanje i geste osobe s kojom su u emocionalnom odnosu adolescenti smatraju privrženošću i strastvenom ljubavi, a to zapravo mogu biti znakovi ljubomore, posesivnosti i kontrole.
Biti dobar par ne znači nužno odreći se sebe, ali sigurno znači prilagoditi se i mijenjati. Parovi koji su dulje u vezi, zajedničkim sazrijevanjem i učenjem zajedno rastu i stvaraju intimnu zajednicu. Poznavanje sebe i partnera, zajedničko ulaganje u zajednicu, omogućuje da svatko za sebe uspijeva izgraditi vlastiti svijet koji ne remeti zajednicu nego pridonosi kvalitetnom odnosu i kvalitetnom zajedničkom životu.
Najčešći razlozi ostajanja mladih u nasilnoj vezi
Mnogo je razloga zbog kojih mladić ili djevojka ostaju u nasilnoj vezi. Ponekad ih ne vidimo, ne prepoznajemo ili nam ih je teško razumjeti.
Ponekad mladim ljudima imponira i čini određeni užitak ako osjećaju da ih njihov “partner” treba, vezan je uz njih i patio bi ako se rastanu. No, upravo su to znakovi da ih partner voli na “dječji”, a ne odrastao način i vidi u njima zamjenu za neku važnu osobu iz prošlosti, a ne njih kao stvarna, jedinstvena ljudska bića. Tada ni njegova ljubav ne pripada istinski njima. Za zdravu osobu istinski je kompliment bliskost s emocionalno zrelim, samostalnim partnerom koji se ne osjeća ovisan o njezinoj ljubavi. Sažaljenje i povlađivanje neće pomoći partneru, premda ne znači da ga je potrebno napustiti ili biti hladan i kritičan prema njemu. Ljubav ponekad znači suosjećajno, s poštovanjem suočavanje voljene osobe s realnošću i pružanje podrške u nastojanju da postane sretna i neovisna sobom.
Mlada osoba koja se odlučuje za ostanak u nasilnoj vezi radi to iz više razloga, jer misli:
- da će pomoći partneru da promijeni ponašanje
- da ne može živjeti bez partnera
- da ako se ne dozna za nasilje u vezi, osjećati će se posramljeno
- da je sama kriva za ono što joj se događa
- da je nasilje zasluženo
- na moguće posljedica (strah ju je za vlastitu sigurnost)
- da nema socijalnu podršku
Što roditelj /odrasla osoba može učiniti kako bi pomogao mladoj osobi za koju sumnja da je izložena nasilju?
- biti spreman saslušati ako mladić ili djevojka pokaže želju za razgovorom
- prihvatiti svoje dijete, učenika… bez obzira na neslaganje s njegovim/njezinim izborom partnera
- intervenirati u slučaju da primijeti znakove fizičkog nasilja, čak i ako mlada osoba to odbija.
Iako se čini kao da mladi ne žele intervenciju, odrasli svojom reakcijom (vođenje na liječnički pregled, prijavljivanje) pokazuju da im je stalo do adolescenta i da postoji osoba koja će ga zaštititi.
Postupci koji nikako ne pomažu i treba ih izbjegavati, kao:
- govoriti: “Jesam ti govorio(la) da ta osoba nije dobra za tebe”
- zabranjivati susrete s tom osobom
- ustrajati na povjerenju i razgovoru ako mlada osoba nije na to spremna
- prigovarati zbog veze ili onog što smo učinili kao bismo pomogli, čak i ako posumnjamo da je ponovno u vezi s istom osobom.
Kao što je već spomenuto, prijateljstva s vršnjacima u toj dobi postaju iznimno važna. Tijekom adolescencije vršnjaci utječu na ponašanje adolescenata, možda čak i više nego roditelji. Mladi će otvorenije razgovarati s vršnjacima o ljubavi i seksualnosti, izlascima, zajedničkim interesima, najintimnijim mislima i osjećajima. Prijatelji daju emocionalnu podršku, pružaju savjete i informacije, a sve to pogoduje i razvoju samopoštovanja.
Što prijatelj/vršnjak može učiniti kako bi pomogao mladoj osobi za koju sumnja da je izložena nasilju njezina/njegova partnera/partnerice:
- dati na znanje da želi razgovarati i pokazati zabrinutost jer se osoba koja trpi nasilje u vezi osjeća izolirano i nesretno
- poslušati bez ocjenjivanja i procjenjivanja sve što osoba ima reći
- dati na znanje i verbalizirati neslaganje s nasilnim ponašanjem
- pomoći potražiti informacije i pomoć
- reći odrasloj osobi što se događa prijatelju/prijateljici otići s njom/njim kod neke odrasle osobe/potražiti pomoć u savjetovalištu…
Ako se prepoznajete kao osoba koja se povremeno ili često nasilno ponaša:
Tražeći pomoć možete naučiti nove načine svladavanja vlastite ljutnje, konstruktivno rješavati sukob i komunikaciju u vezi.
Zapamtite, bez obzira na to što druga osoba činila, nasilje neće riješiti problem, već ga produbiti jer
„Nije važno koliki vjetar puše, već kako postavljamo jedra !“
Izvor: Obiteljski centar primorsko- goranske županije
