Bez priznanja krivnje i traženja oprosta nema puta prema naprijed!

Nema čovjeka koji nikada u svom životu na neki način nije povrijedio nekog drugog čovjeka ili sam bio povrijeđen.

Bilo da se radilo o verbalnoj ili fizičkoj povredi to je drugoj osobi ili njemu samom stvorilo neku ranu. Mogli bismo reći da se u takvim situacijama nalazimo gotovo svakoga dana. U svim životnim razdobljima i na svim područjima. No ostaje li sve pri tome? Ništa toliko nije znak unutrašnje snage kao sposobnost priznavanja krivnje i ispričavanja osobama koje ste povrijedili. Ispričavanje je ponovno građenje mosta onamo gdje je on srušen. No jedna od najvećih zapreka isprikama jest naš ego. Ego je onaj glas naše tjelesne prirode koji nas uvjerava da smo uvijek u pravu. A onda zato tražimo izlike i opravdanja da bismo dokazali da je to doista tako.

Sposobnost traženja oprosta za pogreške koje smo nanijeli drugome dolazi iz našeg unutarnjeg duhovnog rezervoara. No što ako je on prazan? Naime, kada tražimo oprost crpimo one naše najdublje duhovne snage. No što ako su se one potrošile? Što ako ih više nema? Da bismo se uvijek mogli ispričavati potrebno je uvijek iznova napuniti tu unutarnju snagu, a to znači živjeti na temelju univerzalnih vrijednosti i načela, propitivati i tražiti razloge života i živjeti u skladu sa sobom i drugima jer to nas ispunjavava dubokim mirom. To znači osnaživati se na izvorima vrijednosti. Kada smo u miru i životnoj ravnoteži lako je pronaći snage za priznavanje krivnje i traženje oprosta, no što kada smo nemirni, razdražljivi, napeti, i kada smo već siti svega?

Moramo  znati da priznavanjem krivnje i traženjem oprosta ne gubimo ništa, a dobivamo jako mnogo. Ljudi s druge strane bježe od ispričavanja jer misle da će time pokazati da su slabići. Upravo suprotno, ispričavanjem za povrede nanijete drugome pokazujete svoju najveću snagu. Snaga isprike je najveća unutarnja snaga i zato je najteže pokazati. Ona se ne može glumiti a da ne povrijedite sami sebe. Jednom kada pokažete tu svoju unutrašnju snagu shvatit ćete koliko vam problema ona može riješiti u životu. Upravo zbog nemogućnosti priznanja krivnje i traženja oprosta nastaju brojni problemi u odnosima koji se godinama nose i pretvaraju u mnoge psihofizičke bolesti.

Stoga uložite u sebe i razvijajte se kao osoba, razvijajte sposobnost priznanja krivnje i traženja oprosta. Na taj način rezervoar vaših unutarnjih vrijednosti se udvostručuje. Ukoliko nemate snage da se ispričate kada pogriješite niti jedna vam druga sposobnost neće nadoknaditi taj nedostatak. Stoga uđite duboko u sebe, u svoju duhovnu prirodu i shvatite da bez priznanja krivnje i traženja oprosta nema puta prema naprijed, tu se vaš zajednički život završava. Stoga priznajte krivnju i zatražite oprost a ako nekome nešto zamjerate shvatite da u konačnici to vama oduzima mir. Nadiđite tu razinu odnosa, te potražite i pokažite svoju snagu.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha