Bračne iluzije

Brak nije dovršena kuća već doživotno gradilište koje treba dograđivati, pregrađivati i obnavljati.

Svatko od nas ima svoju definiciju i očekivanja naspram braka. No, u stvarnosti nitko prije braka ne zna uistinu kako se živi zajedno. Za razliku od mnogih drugih životnih područja na kojima se unaprijed stječu teorijska znanja i praktična iskustva (npr. buduće zanimanje, autoškola), u brak se stupa bez prethodne bračneškole. Ne dovodeći uopće u pitanje postojeću ljubav između bračnih partnera, niti njihove dobre namjere i povjerenje, željeli bismo napraviti kritički osvrt vezan za najčešće iluzije o i u braku. Naime, mnoge od tih iluzija nisu rezultat golih činjenica i čiste logike, već, naprotiv, rezultat ukorijenjenoga pučkog vjerovanja, dubokih zabluda i nerealnih očekivanja koja konkretna osoba nije kadra ispuniti. U poslovnome svijetu uobičajeni su oglasi/natječaji u kojima poslodavac jasno definira što nudi a što očekuje od budućeg posloprimca. Premda izborne kriterije iz poslovnog svijeta ne možemo izravno prenijeti na međuljudsku razinu, ipak vrijedi pozorno razmotriti što dvije osobe konkretno očekuju jedna od druge, prije negoli stupe u brak. Na taj način bi se mogle izbjeći brojne zablude i razočaranja!

Nabrojat ćemo i ukratko komentirati najčešće iluzije o i u braku.

Ljubav je jedinstvena i vječna!

Ovo je prva u nizu učestalih zabluda. Ljubav kao vrednota je idealizirana kao neponovljiva i besmrtna. Životno iskustvo i ljudska stvarnost ukazuju na suštinsku suprotnost: da se čovjek može za-ljubiti, ali i od-ljubiti, tj. ljubav doista može umrijeti. Kao i sve drugo, ljubav živi onoliko koliko je bila njegovana i kvalitetna.

Ljubav je bol!

Time se želi kazati: Ako nisi patio zbog neke ljubavi, onda to i nije prava ljubav. Iza ovakva poimanja ljubavi stoji uvjerenje da bezbolne stvari nisu vrijedne. Bol je, dakako, sastavni dio ljubavi, no nipošto ne smije biti ideal ili mjerilo ljubavi.

Prava ljubav čini čuda

Mnogi ljudi vjeruju u magijsku snagu i učinak prave ljubavi. Istina je, pak, da se ljudi puno rjeđe i puno sporije mijenjaju nego što se to obično vjeruje. Ova zabluda je tipična za tzv. spasitelje braka, koji vjeruju kako će prava ljubav okrenuti sve na dobro. Nitko i ništa nas ne može osloboditi samoodgovornosti i posljedica vezanih za naše ponašanje i odluke. Ljubav može predstavljati istinski poticaj i dati podršku, ali brda neće pokrenuti.

Brak je sudbina

Ovakvo fatalističko vjerovanje je duboko ukorijenjeno u našem narodu. Indirektno, kao da se unaprijed želi ograditi od samoodgovornosti i mogućega neuspjeha, koji tobože dolazi odozgor. Brak nije ni sudbina, ni slučaj, ni životna lutrija, već jedinstvena životna šansa i golemi izazov. Na nama je hoćemo li tu šansu iskoristiti ili ne.

Izvor bračnih nesporazuma jesu različite naravi i spolovi

Brak dvoje ljudi potpuno iste naravi, temperamenata i potreba bio bi neobično dosadan. Središnji problem nije u različitim, nepomirljivim karakterima, već u lošim odnosima, nekvalitetnoj komunikaciji, neravnopravnosti i nespremnosti da se zajednički poradi na rješavanju sukoba. Dobar brak se temelji na uzajamnom nadopunjavanju, prihvaćanju razlika, otvaranju novim spoznajama i životnim iskustvima.

U urednom braku nema svađe ni sukoba

Sukobi su sastavni dio ljudske stvarnosti, i – kao takvi – najnormalnija pojava. Ono, pak, po čemu se kvalitetni brakovi razlikuju od nekvalitetnih jest način na koji rješavaju postojeće sukobe. Štoviše, sposobnost uspješnog rješavanja konflikata predstavlja jednu od veoma važnih kvaliteta za osobni i partnerski razvoj i rast.

Moj partner bi trebao biti i moj najveći prijatelj

Treba jasno razlikovati između prijateljstva i ljubavi. Ponad glavnih obilježja prijateljstva – povjerenje, iskrenost, odanost, razumijevanje, suosjećanje – ljubav ide stepenicu više. Da bi ljubav bila ljubav, a ne prijateljstvo, potrebni su još strast i briga za drugu osobu.

Partneri ne smiju imati nikakvih tajni i sve dijele zajednički

Bit ove zablude sastoji se u vjerovanju kako dvije osobe moraju znati sve jedna o drugoj. Iskustva dugogodišnjih i uspješnih brakova ukazuju na potrebu zdrave ravnoteže između blizine i daljine, pojedinačnog i zajedničkog; optimalna ravnoteža nije (za)dana, već je treba trajno pronalaziti. U tome smislu, pojedine intimne stvari bolje je zadržati za sebe negoli time nepotrebno opterećivati partnera. Svaki brak ima svoje male tajne.

Ja moram usrećiti svoga partnera

Mnogi ljudi se osjećaju odgovornima (a kasnije i krivima) za sreću ili nesreću drugoga. Učiniti nekoga sretnim predstavlja jednu od najzahtjevnijih životnih zadaća. No sreća nije nešto što se može posjedovati, dohvatiti, dotaknuti, a još manje zadržati. Sreća je, u pravilu, rezultat cijeloga niza postupaka, nastojanja, traženja, svjetonazora i odnosa prema životu, događajima i ljudima. Usrećiti nekoga možemo tek djelomično; za ostatak vrijedisvatko je kovač svoje sreće. A to ponad svega znači: upoznati, prihvatiti i nadmašiti sebe!

Dijete će spasiti naš brak

Jedna od učestalih deviza na koju igraju mnogi bračni parovi, posebice u kriznim situacijama, jest odluka da rode dijete i na taj način učvrste njihovu ljubav. Djeca obogaćuju, učvršćuju i ispunjaju sretne, sređene brakove; za nesređene i nestabilne brakove djeca mogu predstavljati dodatno opterećenje. Nedopustivo je i neodgovorno prema djetetu upuštati se u kojekakve bračne eksperimente, na djetetovoj koži i preko djetetovih leđa. Stoga vrijedi pravilo: najprije riješiti bračne nesporazume, stvoriti osnovne pretpostavke za prihvat i odgoj djeteta, pa tek tada donijeti odluku o njegovu rađanju.

Ako me doista voli, razumjet će me i bez riječi

Pozadinu ove zablude nalazimo u izrazima kao što su: jedinstvo duhaista valna dužinarazumijevanje na prvi pogled itd. Premda oni sadrže zrnce istine, ostatak je apsolutiziran. Čest rezultat telepatijskog (ne-spo)razumijevanja jest potpuno pogrešno čitanje misli. Odgovarajući način da se uklone mogući nesporazumi jest otvorena, direktna i kvalitetna komunikacija. Umjesto da nagađamo što druga strana misli, osjeća i želi, trebamo pitati, odnosno kazati otvoreno i direktno.

Ugašenu ljubav moguće je ponovno rasplamsati

Ako ispod pepela ima žara – da; u suprotnome – ne! Ljubav je nemoguće iznuditi, diktirati ili joj umjetno povratiti život.

Živimo najprije zajedno. Tada ću ja od tebe načiniti pravoga čovjeka

Iluzija jednoga od dvaju bračnih partnera polazi od uvjerenja i plana kako će uspjeti preoblikovati i preodgojiti drugoga na svoju sliku i priliku. Taj isti bude silno razočaran kada spozna da druga osoba ne samo to ne želi nego se čak i otvoreno suprotstavlja, jer to doživljava kao gubitak vlastitoga identiteta i nametanje tuđega. Zlobnici bi dometnuli: Ono što je bilo loše prije ženidbe, bit će još gore poslije ženidbe.

Treba biti zadovoljan onim što se ima

Ovakvo statično poimanje bračne veze sadrži u sebi opasnost od stagnacije, dosade i zastoja u daljnjem razvoju. Pravo umijeće bračnog života sastoji se u zdravoj ravnoteži između ostvarenog/pozitivnog/mogućeg i poželjnog (iskoristiti dodatni razvojni potencijal). Pritom treba izbjeći dvije krajnosti: minimalizam i perfekcionizam. Napomenimo i to da brak nije dovršena kuća, već doživotno gradilište koje treba dograđivati, pregrađivati i obnavljati.

Nabrojali smo i prokomentirali samo neke od brojnih iluzija koje bi mladi ljudi trebali pozorno razmotriti prije stupanja u brak. One imaju za cilj izbjeći površno shvaćanje braka kao avanture te stvoriti solidne pretpostavke za njegov uspjeh. Osobito mladi ljudi naginju k tome da voljenu osobu idealiziraju, zapadajući katkada u goleme zablude, a zanemarujući osnovne (među)ljudske vrline – prijeko potrebne za skladan, uređen i zadovoljan suživot. Zablude i iluzije i nisu ništa drugo nego iskrivljeni i površni pojmovi ljubavi. Prava ljubav pak nije spektakularna, vanzemaljska niti svemoćna, već nenametljiva, postojana, dugovječna i odlučna.

Marijan Markotić, Izvor: www.svjetlorijeci.ba

Prijatelj vašeg uspjeha