Cijeli život smo u nekom čekanju!

Cijeli život smo u nekom čekanju.

Čekanju da netko čudesno promijeni naš život, da udahne neki svježi povjetarac, da donese neke nove prilike da započnemo drugačije živjeti. U čekanju smo da napravimo bolji plan za našu budućnost, da prođu svi strahovi, da počnemo više vjerovati u sebe, da osjetimo neku jaču snagu. U čekanju smo da počnemo rasti ali bez da ulažemo u razvoj, u čekanju da oluja prođe da mirno nastavimo živjeti svoj život. Ali do kada?

U čekanju smo da nam drugi daju odobrenje za ovo što činimo, da nam kažu da vrijedimo, da se uklopimo u svijet onih koje smatramo većima od sebe. U čekanju smo da nam netko izjavi ljubav i da doista iza toga stoji, i da nam tu ljubav pokaže svojim djelima. U čekanju smo da se razriješe sve naše unutarnje enigme, da isplačemo sve naše suze koje nitko nije vidio, i da oslobođeni od svih tereta prošlosti s mirom krenemo u novi dan. Ali do kada?

U čekanju smo da se ono slabo u nama ojača i da ono što je prejako malo oslabi, jer ništa ne boli tako snažno kao naša unutarnja neravnoteža. U čekanju smo da upoznamo nekoga tko će nam doista značiti da ne živimo više u površnosti odnosa s onima čiji nam riječi i osjećaji ne znače mnogo. U čekanju smo da dođe situacija u kojoj ćemo se ukoliko gubimo znati nositi sa gubitkom, a ukoliko pobjeđujemo znati nositi s pobjedom. Ali do kada?

U čekanju smo da pronađemo sebe, da sve ono što smo nekoć bili ponovno otkrijemo kao veliko blago i da u otkrivanju sebe zadobijemo onaj dugo željeni mir. U čekanju smo da pogledamo sebe jednom u ogledalo i otkrijemo stvarnu osobu koja se nalazi s druge strane, da prestanemo ratovati s njom shvaćajući da je to jedina osoba s kojom smo do kraja života. Cijeli život smo u nekom čekanju da život počne, ali i paradoksalno, u isto vrijeme da život prođe.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha