Čovjekov život u mnogo čemu je apsurdan

Čovjekov život u mnogo čemu je apsurdan, prvo postavi granice u svojoj glavi, a onda se bori protiv njih.

Postavi svoja ograničenja, a onda se cijeli život trudi da dokaže drugima da se preko njih ne može.  Ponekad se dogode i neki svjetli trenuci kada pokušava sebi dokazati da se preko njih može ali često je u sebi toliko zadojen negativnošću da ni sam nije siguran što je istina i da li vrijedi išta novo pokušavati.

Čovjekov život u mnogo čemu je apsurdan, prvo postavi razloge zašto je nesretan, a onda počne razmišljati da bi ipak zbog nečega mogao biti sretan jer gledajući druge ljude oko sebe pita se zašto oni koji manje imaju od njega mogu biti sretni. Tada cijeli život provodi na relaciji sreća-nesreća tražeći argumente da postane sretan ali istovremeno duboko u sebi vjerujući da to za njega nije moguće.

Čovjekov život u mnogo čemu je apsurdan, bira ljude koji su kao on, a onda od njih bježi. Kritizira u drugima ono što se najviše manifestira u njemu. Živiciraju ga one osobine na drugima koje i sam ima, i misleći da će kritikom drugoga moći ispraviti sam sebe a zaplete se u mrežu vlastitih negativnih osjećaja i proturječja koji ga izunutra izjedaju i uništavaju ne znajući više kakve ljude želi i treba u svom životu.

Čovjekov život u mnogo čemu je apsurdan, nekada se smije stvarima koje su ga prije tjerale na plač a nekada plače na ono na što bi se samo mogao nasmijati. Duboko u sebi nosi različite težnje a onda ih se iznenada počne bojati i bježati od njih. Ne pokušava pronaći odgovore na sva ta proturječja jer se boji toga što se u njemu nalazi, a ipak izjavljuje da cijeli život pokušava pronaći sebe. Na koncu upravo ga ta proturječja i čine čovjekom.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha