Kad razjasnimo očekivanja koja imamo jedni od drugih smanjujemo i naša razočarenja!

Frustriranost je jedan od osjećaja s kojim se gotovo svakodnevno susrećemo i s kojim se često jako teško nositi.

Bilo da smo sami ili u društvu ništa ne umanjuje onaj osjećaj unutarnjeg nemira koji nam govori da stvari nisu onakve kakve u našim očima trebaju biti, ili da ljudi prema nama nisu onakvi kakvima ih očekujemo. Frustriranost nije ništa drugo nego posljedica naših očekivanja, očekivanja koja imamo od sebe, očekivanja koja imamo od drugoga, očekivanja koja imamo od života. A onda se između nas i svega toga ispriječe zapreke.

Teško je zamisliti život u kojem od nikoga nemamo nikakva očekivanja. Ne znamo postoje li takve osobe i takvi odnosi. U svakodnevnim odnosima u braku, obitelji, na poslu, u rodbinskim i prijateljskim relacijama svi od druge strane imamo nekakva očekivanja. Umjesto potpunog brisanja očekivanja možda bi realnije bilo učiti kako smanjivati svoja očekivanja od drugih do one mjere u kojoj se ništa ne gubi od naše osobnosti ali i kvalitete našeg zajedničkog odnosa. Pitamo se postoji li uopće odnos s osobom od koje nemamo nikakvog očekivanja?

Kako je lijepo kada nekome možete reći: Ti od mene očekuješ da učinim to, a ja od tebe očekujem da učiniš ovo. Razmislimo da li jedni od drugih tražimo previše? Tražim li ja od tebe nešto što ti ne možeš dati? Jesi li mi ti to dao do znanja? Koliko ja mogu ostvariti od tvojih očekivanja? Jesam li ti to rekao? No kako god bilo možemo se naći negdje na sredini puta i razriješiti moguće konflikte. Iskrena komunikacija i otvorenost prije svega mogu umanjiti ali i spriječiti mnoga razočarenja koja su mogla nastati i s jedne i s druge strane.

No činjenice su da se sa svakim novim danom u nama javljaju nova razočarenje. Možda trebamo sebi posvjestiti da u odnosu mnoge važne stvari ne bi trebale biti prešućene već iskomunicirane. Kada se nađemo na kavi, u šetnji, na nekom zajedničkom okupljanju pričamo li samo o tričarijama ili o stvarima koje su nam bitne? Koliko god bilo teško razgovarati o nekim stvarima, moramo to početi jer će se one nakon nekog vremena pretvoriti u rane. Žive rane. Stvari s kojima se ne uhvatimo u koštac mogu nas skupo stajati. Razjasnimo očekivanja koja imamo jedni od drugih i umanjimo razočarenja – to je naš svakodnevni zadatak u odnosima. To je ulaganje koje nam se uvijek vraća u kvaliteti života kojim živimo.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha