Kada mu je bilo…

Kad mu je bilo dvije godine, počelo se dijete svijati, koracati, plakati… Majka veli: “Oh, moje zlatno dijete!”

Kad mu je bilo četiri godine, dijete je već počelo govorili: “Hoću”, “Neću”. Majka veli: “Nije još pri pameti!”

Kad mu je bilo šest godina, dijete se počne skrivati, tražiti loše društvo, bježati od kuće. Susjedi je upozoravaju na nedolično vladanje djeteta. Majka veli: “Mali se zna snaći i sebi pomoći.”

Kad mu je bilo osam godina, dijete drsko odgovara. Razbija žarulje po ulici, izruguje i ismjehuje starce. Majka veli: “Mali je prefrigan!”

Kad mu je bilo dvanaest godina, dijete počinje pušiti i krasti, čita svakojake romane. Majka veli: “Mali se razvio!”

Kad mu je bilo četrnaest godina, djetetu je dom bio dosadan, a rad mu se nije sviđao. Majka mu se ne usuđuje ni prigovoriti, pa tješi sebe i veli: “Ta nije on više dijete!”

U šesnaestoj godini dijete je apsolutni gospodar. Samo zabava, izlasci, igre, kafići… Više ne prima savjete. Majka veli: “Još je mlad, neka se zabavlja.”

U osamnaestoj se godini izruguje sa svakim. U njegovim se očima krije zlo. Majka veli: “Sinko, nemoj me sramotiti pred svijetom.”

U dvadesetoj godini sve je kasno. Majka plače i veli: “Bolje bi bilo da ga nisam rodila nego da mi je ovakav.”

Prijatelj vašeg uspjeha