Kada nas ciljevi usrećuju, a kada unesrećuju?

Ono što čovjekov život svakodnevno čini lijepim i zanimljivim jesu ciljevi koje postavlja.  Ciljevi su boja, okus i miris samog života.

Sumnjam da bi se netko budio sa entuzijazmom i zanosom kada ne bi imao nikakvu vodilju u tome danu. Mi ljudi nismo bića koja ovise o situacijama već imamo moć postaviti se iznad njih, a to znači imamo moć oblikovati ih postavljanjem i ostvarivanjem ciljeva.

Svi naši ciljevi vezuju se uz dva glagola: imati i biti. Što se tiče glagola imati mogli bismo ih sažeti kroz sljedeće izjave; volio bih imati lijepu kuću uz more, posao pokraj mjesta stanovanja, divnu suprugu, dobru obitelj, pozamašan iznos novaca na računu, i tako dalje.  Što se tiče glagola biti, takve ciljeve možemo sažeti u sljedećim izjavama; volio bih biti strpljiviji, hrabriji, dosljedniji, snalažljiviji, izdržljiviji i tako dalje.

Ravnoteža života ostvaruje se u ravnoteži postavljanja i ostvarivanja ciljeva, kako jednih tako i drugih. To znači da bi čovjek živio doista sretan i ispunjen život mora se jednako usmjeravati i za ciljevima glagola imati i i za ciljevima glagola biti. Svjedoci smo kako mnogi ljudi koji su ostvarili gotovo sve ciljeve vezane uz glagol „imati“, primjerice mnogi bogati i poznati ljudi nisu ostvarili sreću i isupunjenje. Njihovi ciljevi nisu ostvarili ravnotežu života, već su stvorili mnogo veću unutarnju neravnotežu.

Mi postajemo naši ciljevi, ni manje ni više, i zato je jako važno razmisliti koje ciljeve postavljamo jer oni postaju naša budućnost. Nepostavljanjem cilja određujemo sebe za ništa.  Dar mašte i unutarnji potencijal dva su ključna aspketa koji beživotno trajanje pretvaraju u smislen život. Nemojte misliti da morate stvarati neka veličanstvena čuda jer najveće je čudo pretvoriti život koji živite u život koji želite živjeti, život unutarnje ravnoteže i sreće.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha