Kada u životu ulazite u slijepu ulicu?

Mnogi ljudi imaju osjećaj da su u životu ušli u neku slijepu ulicu.

Ne vide više puta prema naprijed, a ne vide smisla ni vraćati se natrag. To dakako nije posljedica nepoznavanja puta kojim trebaju krenuti već donošenja pogrešnih odluka u važnim trenucima. Jedan od temljnih faktora konstantnog donošenja pogrešnih odluka jesu izgovori. Kakvi god bili ne mogu nas opravdati ni sada, a neće nas moći opravdati ni za koju godinu kada se nađemo na kraju našeg životnog puta.

U slijepu ulicu života upast ćete i onda ako redovito budete izbjegavali neuspjehe. U strahu da ne izgubite nećete ući u ring, nećete sudjelovati u natjecanju, nećete izlaziti iz kuće. Nećete riskirati da nešto izgubite ali zato sigurno nikada nećete ništa ni dobiti. Potrebno je suočiti se sa neuspjehom, biti spreman živjeti s njim neko vrijeme u sadašnjosti samo da bi vam budućnost bila drugačija od ove koju sada živite.

Slijepa ulica je vječno slušati i vjerovati u to što vam govore drugi. Raditi zato što su drugi to rekli. Ići tamo gdje su drugi rekli da treba ići. Šutjeti zato što svi šute. To je najsigurniji put ulaska u slijepu ulicu jer ćete se nakon nekog vremena pitati a što je sa snovima koje ste imali, što je s vizijama kojima ste gledali u svoju budućnost. Budući da se one nisu nalazile na karti koju su vam dali drugi nećete se nikada potruditi doći do njih.

U slijepu ulicu ulicu upast ćete i ako samo očekujte da vas netko ili nešto izvana može usrećiti. Ići ćete od jedne osobe do druge, od jednog događaja do drugog, iz iskstva u iskustvo očekujući neki fascinantni osjećaj a na kraju doživjeti samo razočarenje. Nitko vas neće učiniti sretnim jer nitko ne zna što je sreća za vas. Na koncu slijepa ulica nije dolazak do nekog zida nakon kojeg nema naprijed, slijepa ulica je vaš put prema naprijed put na kojem niste sretni.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha