Kako biti hrabar i izaći iz zone komfora?

Mnogi smatraju da se hrabre osobe ne plaše. Smatraju da je hrabrost zapravo odsutnost straha. Tko vjeruje u to kada se sam uplaši misli da nije i ne može biti hrabar.

Istina je baš suprotna. Hrabrost nije odsutnost straha. Odsutnost straha bi bila čista ludost. Hrabri ljudi osjećaju strah s tim što oni urade ono čega se plaše ako su tako odlučili. Hrabrost nije suprotnost strahu. Hrabrost je spremnost da se uradi nešto što osoba želi da uradi a čega se ujedno i plaši.

Šta sprječava neke ljude da budu hrabri. Sljedeća netočna uvjerenja:

Hrabri ne osjećaju strah – osoba se plaši i zaključuje da nije u stanju da bude hrabra ako osjeća strah.

Strah je znak slabosti – suprotnost je istina, strah daje snagu, on pumpa adrenalin i daje tijelu veliku snagu koju ono nema kada je osoba smirena.

Moram svladati strah da bih bio hrabar – osoba potiskuje strah jer vjeruje da mora da ga svlada i potisne da bi bila hrabra i stupila u željenu akciju. To dovodi do javljanja još jačeg straha, strepnje i osjećaja slabosti koji osoba naknadno tumači kao potvrdu da nije sposobna da bude hrabra i jaka. Osjećaj slabosti je posljedica potiskivanja straha, borbe sa sobom, unutrašnjeg konflikta.

Navedeni stavovi i vjerovanja sprječavaju ljude da budu hrabri iako svatko može biti hrabar. Biti hrabar najprije znači priznati postojanje straha. Tko ne priznaje svoj strah postaje njegov sluga. Strah treba da služi svom gospodaru a ne da njime vlada. Jedini način da se to izvede je prihvaćanje i suočavanje sa strahom umjesto negiranja i potiskivanja.

Drugo, nije potrebno da potiskujem strah da bih bio hrabar i stupio u željenu akciju. Mogu i da osjećam strah i u isto vrijeme uradim suprotno onome na što me strah upozorava. Strah je samo signal da jedan dio nas vjeruje da smo u opasnosti i da tu opasnost treba izbjeći, udaljiti se od nje. Dakle, strah motivira na povlačenje, izbjegavanje. Nekada su naši strahovi opravdani i spašavaju nas od zaista opasnih situacija. Međutim postoji isto toliko slučajeva kada strah predstavlja ograničenje osobnom razvoju. Razvoj podrazumijeva nadilaženje strahova.

Strah se uvijek javlja kada izađemo iz zone komfora. To je ona zona na koju smo navikli, to je utabana staza u kojoj se osjećamo sigurno jer nam je tu sve poznato i predvidivo. U zoni komfora nema rizika ali ni dobiti. Jednom riječju zona komfora je ona sredina i set ponašanja na koje smo navikli i u kojoj se osjećamo sigurno. Svako ima svoju zonu komfora, s tim što je kod nekih ona veoma sužena a kod nekih je šira.

Da li je izlazak iz zone komfora uvijek rizičan i opasan? Uglavnom nije, jer je zona komfora samo navika. Ljudski ego je biće navike i čim se stvari dešavaju van utvđenih šablona na koje je ego navikao nastaje strah, strepnja ili čak panika.

Kako izaći iz zone komfora i nadići svoja vlastita ograničenja?

Shvatite da je zona komfora samo navika a ne neko čarobno sigurno mjesto.

Kada izađete iz zone komfora i osjetite strah ne morate odustati zbog toga, možete postupiti suprotno strahu jer strah govori samo da ste izašli iz zone komfora a ne da se pred vama nalazi strašni lav.

Suočite se sa strahom i krenite naprijed, nemojte ga potiskivati, kažite sebi iako osjećam strah ja mogu učiniti što god ja želim sada. 

Izađite iz zone komfora kada god možete, pomičite svoje granice, jer samo pomicanje granica pokreće vaš razvoj naprijed.

Promislite pažljivo šta želite da postignete izlazkom iz zone komfora, napravite racionalnu procjenu dobiti i štete, i onda se bacite u “vatru”.

Ako želite da izađete iz zone komfora učinite to, nemojte izbjegavati i odgađati, jer svako odgađanje pojačava vaš strah.

Zašto bi uopće netko želio da izađe iz zone komfora kada to podrazumijeva izlaganje strahu? Evo nekoliko razloga za to:

Izlazak iz zone komfora predstavlja jačanje samopouzdanja, izvan zone komfora “čuda” se događaju, u zoni komrofa je dosadno i neinspirativno.

Dr. Vladimir Mišić, Izvor: www.vaspsiholog.com/

Prijatelj vašeg uspjeha