Kako gledamo na sebe i svijet?

„Svi smo skloni misliti da vidimo stvari onakvima kakve jesu, da smo objektivni. Ali nije tako. Vidimo svijet ne onakvim kakav je on, nego kakvi smo mi – ili, kako smo uvjetovani da ga vidimo.“ STEPHEN R. COVEY

„Svi su stanovnici nekoga mjesta bili slijepi. Jednom k njima dođe kralj s ogromnim slonom. Mještani su bili strašno radoznali i željeli su znati kako slon izgleda. Kako bi razriješili tu zagonetku, poslaše tri slijepa sumještanina. Nitko od njih nikada nije vidio slona pa su ga dodirivali rukama kako bi saznali što više o njemu. Kad su se vratili svojim sumještanima, oni ih upitaše kakav je slon. Prvi slijepac, koji je doticao slonove uši, reče: »On je velik i okrugao, i debeo kao poplun.« Drugi, koji je opipao slonovu surlu, doda: »Ne, ja znam kako slon izgleda. On je kao ravna i uska cijev, strašna i razorna.« Treći, koji je opipao nogu, tvrdio je: »Snažan je i čvrst kao stup.« Sva su trojica bila u pravu, ali su bili slijepi pa nisu vidjeli potpunu sliku.“

Svatko od nas u sebi ima svoju jedinstvenu sliku kojom vidi sebe i svijet. Ta slika utječe na sve ono što jesmo, ali i na ono što možemo biti. Ta stvaranost zovu se naše temeljne paradigme ili mape percepcija ili okvir kroz koji promatramo svijet. Bilo da su dijelom urođene, a dijelom proizvod sredine u kojoj smo odrastali i oblikovali ih, one su temelj našeg razmišljanja, osjećanja i djelovanja. One određuju našu budućnost.

Kako rastemo i sazrijevamo dolazimo do trećeg faktora koji oblikuje te temeljne paradigme, a to je naš slobodan izbor. Mi dakle možemo odlučiti kako ćemo gledati sebe i svijet bez obzira što smo možda u prošlosti imali drugačiju sliku. Mi možemo promijniti svoj stav prema prošlosti, možemo prihvatiti drugačije paradigme za budućnost. To postižemo kroz preispitivanje sebe, odnosno traženja uzroka i posljedica svega što nam se događa, te uočavanjem uzročnosti paradigmi na sve u našem životu. Upravo je to prostor u kojem možemo promijeniti one pogrešne paradigme a postaviti one ispravne.

U našoj temeljnoj slici kojom gledamo sebe i svijet mogu se nalaziti dvije vrste stvarnosti: istinska i pogrešna uvjerenja. Istinska su ona uvjerenja koja se poklapaju sa prirodnim zakonitostima a zovemo ih i načelima, dok su pogrešna uvjerenja pogrešno postavljene temeljne postavke svijeta i života. Uvjerenja su dakle istinita ili pogrešana slika kojom gledamo svijet, sebe i druge ljude te tako postaju onaj temeljni materijal iz kojega stvaramo svoje ciljeve i uloge. Na koncu oni utječu na sva ostala područja našeg života; naše želje, potrebe i potencijale.

Postavljajući životne ciljeve i uloge na temelju istinskih uvjerenja počinje se u nama događati nešto čudesno, počinjemo crpiti snagu iz dubljih djelova svoga bića. Tada otkrivamo potencijale koji se nalaze u nama te se počinjemo njima služiti za ostvarenje svoga cilja, odnosno otkrivamo svoju duhovnu prirodu u obliku vrijednosti. Takvi ciljevi i uloge nas tjeraju da se pomaknemo iz onog površinskog djela sebe i zaputimo u svoju dubinu te oslobađamo skrivene snage duhovne prirode. Ostvarivanje tih ciljeva i uloga otkrivamo opet nove vrijednosti koje postaju baza za oblikovanje novih ciljeva i uloga. Upravo je to spiralala života koja vodi prema njegovoj kvaliteti. Možemo je nazvati sazrijevanje i stjecanje životnog iskustva. Sve se to dakako događa uz pomoć naših temeljnih sposobnosti slušanja, shvaćanja, prihvaćanja, otvaranja, usmjeravanja i djelovanja. One su osnovica rasta i razvoja. Temeljne sposobnosti su ključ kojim se vrijednosti preoblikuju u ciljeve i uloge te ostvarujući te ciljeve i uloge stvaraju nove vrijednosti.

Mario Žuvela, odlomak iz knjige “Samopouzdanje do kraja”

Prijatelj vašeg uspjeha