KAKO NE SMIJETE RJEŠAVATI SUKOBE? – 2.DIO

1. Nastavljanje optuživanja drugih

Svi imamo trenutke u kojima želimo druge optužiti za naše ponašanje. Nažalost, fokusiranje na optuživanje drugih samo produbljuje sukob. Optuživanje prebacuje našu odgovornost za naše ponašanje na drugog. Primjerice: ‘vikao sam na tebe, jer si ti vikao na mene.’ Iako to djeluje pomalo kao samoobrana, u stvari samo pripomaže eskalaciji sukoba. Rijetko će netko pozitivno odgovoriti na vaše optuživanje. (Može se dogoditi, no nije jako vjerojatno.)

2. Pokušaj opravdanja našeg ponašanja

Opravdavanje je blizanac optuživanja. Često idu ruku pod ruku. Optuživanje je oblik opravdavanja, a opravdavanje često vodi do optuživanja. Opravdavanje našeg ponašanja može izgledati kao ‘objašnjavanje našeg ponašanja’ sebi samima, no zvuči kao ‘traženje isprike’ pred drugima.

3. Odbijanje isprike ili uvjetno ispričavanje

Često čujemo ljude da kažu:

‘Ja bih se ispričao, ako…’

‘Oni bi se trebali ispričati.’

‘Trebali bi prestati činiti________’

‘Trebali bi ________’

Budući da rijetko svjedočim sukobima u kojima je jedna strana potpuno u krivu, a druga potpuno u pravu, teško mi je povjerovati da ne možemo naći nešto na čemu bi se ispričali u interesu razrješenja sukoba.

Zašto uvjetovati ispriku? Zašto od drugih očekivati da najprije nešto poduzmu kako biste se ispričali za svoj doprinos? Ne preuzimajte na sebe djela drugih i ne ispričavajte se za nešto što je bilo van vaše moći. Ispričajte se za sve čime ste doprinijeli sukobu.

Izvor: Epc.hr

Prijatelj vašeg uspjeha