Kakvi su ljudi?

Išao jedan putnik cestom, koja je vodila u veliki grad. Jedna je žena sjedila na rubu ceste, te on zastane da se kod nje raspita o gradu, u koji je namjerio.

“Kaži mi, kakvi su ljudi u onomu tamo gradu”? Žena ga pogleda.

“Kakve si ljude susretao u mjestu odakle dolaziš?”

“Odvratne”, požali se putnik. “Sve gore od gorih. Škrtice, nepouzdane, lažljivce, ljude vrijedne svakoga prezira.”

“Ah”, reći će žena, “žalim, ali takve ćeš iste zateći u gradu, u koji si se uputio.” Čovjek uzdahnu, i produži namrštena čela.

Nedugo potom naiđe još jedan putnik. I on zastane da bi se raspitao o gradu. I opet ga žena upita kakvi su bili ljudi, koje je ostavio za sobom u mjestu odakle je došao.

“Bili su to dobri ljudi, pošteni, marljivi, istinoljubivi, i velikodušni. Lako su praštali tuđe pogreške i zablude. Zaista mi je žao što sam se morao od njih rastati.”

“Ne brini”, reče mu žena. “Takve ćeš iste sresti u gradu, u koji si se zaputio.”

Prijatelj vašeg uspjeha