Koliko su nas ubile riječi koje nismo izgovorili!

Koliko su nas ubile riječi koje nismo izgovorili.

Koliko je samo suza donijela šutnja. Mislili smo da se neke stvari mogu i moraju prešutjeti i da će to biti najbolje rješenje, ali smo se prevarili. Te stvari otvorile su lavine izunutra. Prešućene stvari otvorile su sve one skrivene rane i ožiljke, i stavile na njih tone soli. A mislili smo da će se dogoditi suprotno, mislili smo da će zaboljeti samo kada ih kažemo i da će zaiskriti svađe koje će nas uništiti, a zapravo smo se prevarili.

Koliko su nas ubile riječi koje nismo izgovorili. A gorjela je vatra izunutra, želja da se kaže jer to bi bio znak da nečega još ima, da nešto u nama još živi što treba drugoga, da je ostalo nešto od onih osjećaja koji su nekoć između nas bili, ali šutnja je sve upropastila. Šutnja upropasti ne samo sadašnjost, nego na naplatu povuče i šanse budućnost, jer se nikada ne ostvare one brojne mogućnosti koje su se mogle ostvariti, a nisu.

Koliko su nas ubile riječi koje nismo izgovorili. Ubilo nas je doslovno i preneseno. Razdvojili smo se za razdaljinu jedne šutnje koja se ne zabraja samo u kilometrima već i u svjetlosnim godinama. Ubilo nas je to što je svako pošao svojim putem, a unutar srca gorjela je još jedna želja da se zbližimo i pokušamo ispočetka, da jedno drugome damo priliku koja bi s ovim starim iskustvom i ranama ovaj put možda mogla i uroditi nekim plodom u budućnosti.

Koliko su nas ubile koje nismo izgovorili. Možda je bilo previše ponosa i prkosa, nemogućnosti da se oprosti, a možda smo samo rješenje odgađali za neke drugo vrijeme, ali šutnja je stavila točku na „i“. Da je makar bila jedna riječ sve bi krenulo u drugom smjeru, ali te riječi nije bilo. Nije ju se moglo ni izmisliti.  Koliko nas je ubilo riječi koje nismo izgovorili. Možda da je samo bilo malo više hrabrosti i mudrosti, ali šteta, nije ih bilo.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha