Kvaliteta odnosa ne može doći sama od sebe – potrebno je ulagati s obje strane

Svaki problem u našim međuljudskim odnosima prilika je izgradnje dublje kvalitete odnosa. Oni su izazov da naša različita viđenja svijeta, odnosno naše različite mape stvarnosti ali i naše različite vrijednosti spojimo pod jedan zajednički nazivnik i da otkrijemo što je ono što nas povezuje. Problemi su dakle naše vezivno tkivo.

Često čujemo sljedeće rečenice. Zašto me ne slušaš dok ti govorim? Zašto okrećeš pogled? Što skrivaš? Zašto uvijek kasniš? Kako se to ponašaš prema meni? Sve ta pitanja daju nam razmišljati kako se odnosimo prema drugima. Drugi su slikovito rečeno naše ogledalo, oni nam pokazuju ono što ponekad ne vidimo na sebi, naše nesvjesne obrasce ponašanja. Oni upućuju na uzrok problema koji kazuje da naš odnos puca.

Svaki takav problem treba postati prilika da se pokušamo odvojiti od sebe i promotrimo kako nas to vide drugi. Ono što drugi vide na nama to još nismo mi. Ono što mi mislimo da jesmo ni to mi nismo. Potrebno je dakle samo pronaći onu sredinu, ono naše stvarno lice jer tek s njime znamo kako djelujemo na druge. Ponekad dajemo sve od sebe da bi izgradili neki odnos, ne znajući da je malo potrebno da u tome uspijemo.

Ne bježimo od problema, jer tek u našim međuljudskim problemima počinjemo dublje razmišljati o našim odnosima. Dok između nas problema nema mislimo da je između nas sve idealno, a zapravo  vlada prividni sklad. Kvaliteta odnosa ne može doći sama od sebe, moramo posvijesti tko smo i kako djelujemo na druge. Moramo uložiti u odnos kao što ulažemo u bilo koji cilj kojega želimo ostvariti. Prečica do dobrih međuljudskih odnosa nema. To je put na duge staze. Tek u kriznim situacijama naša zajednička stvarnost  dolazi pod povečalo i ako tu uložimo dobru volju – uspijet ćemo svaki odnos izvesti na dobro.

Mario Žuvela

 

Prijatelj vašeg uspjeha