Ljubav kao igra maski

Strastvena ljubav, prema  Galimbertiju, donosi sa sobom ili uživljavanje u voljenu osobu s gubitkom vlastitoga identiteta ili posjedovanje voljenoga bića.

Jedno i drugo uklanja distancu onih koji se vole! U strahu da ne bude stranac drugomu, zaljubljeni pokušava biti onakav kakvog bi ga, prema njegovu mišljenju, voljeni želio. Udaljava se od sebe, postaje dvojnik, zrcalna slika, čista potvrda voljenoga.

U ljubavi se često događa gubitak vlastitoga identiteta onoga koji voli i njegovo pretvaranje u čisti refleks voljenoga. Umjesto da se u ljubavi stope, izgube se u igri maski. Maska zaljubljenoga prilagođuje se naslućivanim željama voljenoga. Ono što se stapa nije njihov pravi ja. Žele otkloniti svaku distancu, koje se više boje nego gubitka samoga sebe!

Zaljubljeni i voljeni pokušavaju se udaljiti od svega što im se na njima ne sviđa, što bi htjeli potisnuti i zaboraviti… Izabiru kraći put umjesto da idu polaganim koracima promjene… Izabiru identifikaciju i na brzinu preuzimaju identitet voljenoga.

U samozavaravanju oni koji vole nazivaju to ubacivanje sebe u voljenoga ljubavlju. Tko tako voli, ne bavi se voljenim, nego samim sobom. Potiskuje vlastiti identitet i preuzima novu ličnost, kojoj se u voljenom divi i želi je imati za sebe.

Ljubav je često razaranje vlastitoga odbačenoga identiteta i idealiziranje u novom drugom ukradenom identitetu. Ne radi se tu o ljubavi, nego o novoj pozitivnoj slici o sebi, o perfekciji idealnoga ja, prema kojemu naš realni ja s mnogo napora i želje stremi!

Samootuđenje i uživljavanje u voljenoga nije zapravo ljubavno stapanje, nego neuspjeli susret, u kojemu se oboje ne mogu upoznati, nego se svaki identificira sa svojom idealnom slikom drugoga i prilagođava negiranjem vlastitoga ja!

Kada se oboje odriču sebe da bi nestali u drugome, samo prividno uklanjaju distancu. Produbljuju ponor između sebe jer se oboje sada nalaze u poziciji koju je svaki od njih učinio takvom da se može s drugim identificirati i biti kao drugi.

Treba naučiti prihvatiti individualne razlike, obraniti identitet, »drugoga dovesti sebi« umjesto »odreći se sebe za drugoga«, izbjeći prijevaru uživljavanja s obezvrjeđivanjem sebe!

Treba izbjeći nasilno prilagođavanje drugomu, otuđenje preko zaposjedanja drugoga, samoodricanje i totalno predavanje sebe drugomu! Umjesto toga razvijati priznavanje različitosti, njegovanje distance, i predavanje sebe, ali u određenoj mjeri!

U braku se treba voljeti bez maski, onakvi kakvi smo u stvarnosti. Uz otvoreni pogled i iskreni dijalog supružnici trebaju upoznavati sebe međusobno i na taj način graditi uvijek novu i drukčiju, obostrano zadovoljavajuću bračnu stvarnost.

Pavao Brajša; Izvor: www.glas-koncila.hr/

Prijatelj vašeg uspjeha