Ljudi koji glume sreću na kraju prevare sami sebe, to je prevara života!

“Dugo sam mislila da moram biti savršena, da svima trebam biti sve, da ne smijem skidati osmijeh sa lica, da moram sakriti sve boli koje nosim, pretvarati se da mi je sve divno i krasno, da su svi ljudi super i da nikada ne smijem spomenuti da mi je teško.

A onda je malo pomalo sve to prigušeno u sebe počelo izlaziti na jednu druge stranu, stranu bolesti. Jedna za drugom javljale su se različite bolesti ne shvaćajući pravi uzrok svega toga što mi se događa sve do jednog trenutka. Danas se više ne bojim plakati, ne bojim se povući u samoću kada nemam snage i ne ustručavam se reći da im ide na živce ono što me strašno živcira i prihvatiti da moj život nije uvijek bajka već da je onakav kakav jest i na takvom sam zahvalna” – svjedoči jedna mlada žena.

Zašto je tako teško nekim ljudima priznati da su slabi, da svakodnevno padaju, da nemaju volje za tuđe samopromocije i nadmudrivanja, da ih boli ono tiho omalovažavanje i podcjenjivanje drugih? Zašto je tako teško priznati da život nije uvijek bajka, da ljudi oko nas nisu onakvi kakvi bismo željeli da budu, i da mi nismo onakvi kakvi smo mislili da jesmo? Od koga pokušavamo sakriti svu težinu života i njegove probleme?

Samo od priznavanja istine možemo krenuti naprijed. Biti zahvalan onda kada je lijepo ali i požaliti se kada to nije. Smijemo plakati jer ima trenutaka kada zbrajamo gubitke, smijemo biti slabi jer tada upoznajemo stvarni život, smijemo pasti jer će nas sve to naučiti da budemo jaki.  Smijemo reći da ima trenutaka kada nam je dosta svega i bez glume pokazati svoje pravo lice. Smijemo i trebamo biti iskreni prema sebi, jer budemo li se na silu smijali i pretvarali se da je sve u redu nećemo ništa riješiti, nećemo ništa dobiti.

Ljudi koji glume sreću na kraju prevare sami sebe, to je prevara života. Prevara je to velikih razmjera jer i priroda poznaje različita godišnja doba i nije uvijek onako kako želimo, ali sve je to je dio realnosti života koja nije crnobijela. Ima sretnih, a ima i tužnih dana, toga smo svijesni i to trebamo sebi priznati. Ali i trebamo posvijestiti da ovi sadašnji trenuci neće trajati vječno. Ako su ti trenuci teški onda nas tješi njihov skori kraj, ali ako su sretni onda moramo naučiti cijeniti ih i zahvaljivati za njih jer sve je to dio života koji brzo prolazi.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha