Ljudi ne gube sreću, ljudi je svjesno i slobodno zanemaruju!

Ljudi ne gube sreću, ljudi je svjesno i slobodno zanemaruju, jer nema sreće gdje se pod svaku cijenu želi biti prvi, dokazati nadmoćniji, pokazati bogatiji.

Nema sreće kada se sreću izjednačava s posjedovanjem nečega, jer uvijek će biti nešto što je ljepše, poželjnije, izazovnije ili isplativije, a još nam to nedostaje. Nema sreće kada se sreću gradi uspoređivanjem, jer uvijek će biti netko tko je sposobniji, snažniji, utjecajniji, ljepši ili bolji.

Ljudi ne gube sreću, ljudi je se svjesno i slobodno odriču. Odriču se uraditi nešto novo, doživjeti neko lijepo iskustvo kojega nikada nisu doživjeli jer ne boje iskoračiti iz svoje sigurne zone i naći se na prostoru na kojem se događa život. Odriču je se jer se ne usuđuju živjeti u sadašnjosti i neprestano se vraćaju u neki svijet koji je davno prestao postojati te se samo još u sjećanju naziru blijedi tragovi koji će uskoro izbljediti.

Ljudi ne gube sreću, ljudi za nju nemaju snage. Nemaju snage uraditi za nekoga nešto besplatno, nešto što se ne vraća, nešto će nekome uljepšati dan. Nemaju snage suprostaviti se svojim strahovima i sumnjama dajući im tako neograničenu moć. Nemaju snage biti svoji pa se cijeloga života pretvaraju da su nešto što nisu. Nemaju snage vjerovati u sebe i otključati beskrajan potencijal koji se u njima nalazi.

Ljudi ne gube sreću, ljudi je svjesno i slobodno zaobilaze, izabiru druge putove, one na kojima će povećati svoj ego, zanemarujući one na kojima će rasti njihova duša. Zato ne tražimo savjete za sreću, nema definicije niti računske operacije kojim ćemo je prizvati, ništa nam je neće moći vratiti ako svjesno i slobodno izabiremo način života nespojiv sa stvarnošću sreće. Poradimo na sebi, pripremimo joj puteve na kojima će ona doći do nas.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha