Miroslav Krleža: Događa se to u jesenjoj noći kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim!

 

ČEŽNJA

Događa se to u jesenjoj noći,
kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini,
i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim,
tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drug,
i kome bi mogli da pišemo pismo.
Ispovjedili bismo mu sve što leži u nama.
Pismo bi mu pisali a njega nema.

JESENJA PJESMA

Nepoznat Netko donio je Jesen
u Sjevernu Sobu.
O, sada,
kad sve je boja, berba i miris vina,
i kad se čuje pjesma Stvari i Živina,
i kad mrtvaci viču od čežnje u grobu,
Nepoznat Netko donio je Jesen
na srebrnom pladnju
u sobu:
grozđe i kruške, jabuke i smokve.

A vani se puše sunčanog soka lokve,
i čuje se kroz prozor
gdje u svili dana
pjeva negdje žena
i cvrkuću ptice.

DIJALOG U TROJE ILI LJUBAV BEZ KROVA

Ja sam tebi dala sebe,
a sada me od tebe zebe.

I ja sam tebi sebe dao,
a sada sam dalek, hladan i zao.

U utrobi čovjek se micati stao,
Sretan, nesretan, tko bi znao?

PJESMA SVJETIONIČARA

Ja sam potpuno sam sa svojim praznim sobom,
sa svjetiljkom u tmini, sa svjetiljkom i grobom,
ja sam potpuno sam sa samim sobom.

Ja sam potpuno sam sa svojim praznim domom,
sa svojom lađom i svojim brodolomom.

Svjetlosti moje putuju po tmini,
i lete ko rakete plamena signala,
iz blata i magle, iz gluposti i kala,
opet je jedna pjesma kao zvijezda pala.

CRVENI SUTON

Suton je danas crveni akvarel
po kome lahor igra,
modar i žut i bijel,
i jato boja pijuče i leti
po božjoj paleti.
U tišini djetinji zvoni glas
o sutonu što gine u radostan čas:
Na brdu su krijesovi planuli,
oblaci tiho lete,
zvuci su večernji kanuli
i svijetla večernja svijete.
Suton je danas crveni akvarel
po kome lahor igra,
modar i žut i bijel.

NOKTURNO

To noću biva:
očajna mrena svijesti ko velo prše
i stvari sve crne kao pocijepane strše,
i kad se spomeni krše,
kad predmeti lijeću ko fantomi,
o, onda se sve lomi.
O, osjeća se onda da sve gine i sve da trune,
i mumljanje se neko onda čuje,
to zemlja sama u praznini kune,
i njena kletva bolnu dušu truje.
To noću biva kada zemlja kune,
kada sve gine i sve kada trune,
i kada se spomeni krše,
a stvari kao pocijepane strše.

SMRT KARNEVALA

Past će sve maske
međ četiri crnolakirane daske
gdje kraljevi i hulje
u crno bulje.
Tako titra cilik violina
u cjelova plimi i poplavi vina,
a žalosna i modra Pepelnica je pala
do nogu mrtvog princa
Karnevala.
Past će sve maske
međ četiri crnolakirane daske
gdje kraljevi i hulje
u crno bulje.

MOJE RIJEČI

Moje riječi sve mirišu slatko
ko breskve zlatne, ovijene svilom,
kad lahor treperi sa arijom milom
fontane bistre što žubori glatko,
jasna i sjajna, da joj može svatko
osjetiti ritam ritma svoga bilom.
Ljubavi očaran čudestvenom silom
klonuh, Beatriče, o, čudna, vječna gatko,
na sagu bajke što prekinu se kratko,
i usnuh u Ljepoti kao što se sniva
kad plamti srce kao vatra živa,
a na kraju konca tako biva,
u sumraku sivom iznad sivih njiva
zavjesa pada olovna i siva.

Prijatelj vašeg uspjeha