Možete li vikanjem ostvariti cilj?

Postoje li uopće roditelji koje njihova preslatka djeca barem jednom nisu izbacili iz takta? Mnogi su primijenili taktiku vikanja na djecu. No, onda najčešće uslijedi kajanje i bijes na same sebe. Može li se vikanjem ostvariti cilj ili bi možda bilo bolje promijeniti pristup?! Donosimo vam nekoliko provjernih načela.

Izostanak vikanja donosi mnogo pozitivnih stvari. Primjerice, navečer nećete otići u krevet s grižnjom savjesti kako ste izabrali najgoru moguću opciju.

Djeca nisu samo djeca već i ljudska bića. Kao i mi odrasli djeca također imaju bolje i lošije dane. Jedan dan su umiljati i slatki, a drugi su mrzovoljni i teški. Da, smijete imati određena očekivanja, ali isto tako morate imati na umu da su to djeca. Oni odrastaju i uče Stoga kada pogriješe sjetite se da vikanjem neće pomoći i da baš kao ni vi, ni oni ne vole da se na njih viče.

Ne možete kontrolirati njihove postupke, ali možete svoju reakciju. Unatoč tome što ćete primijeniti sve metode i savjete koje ste pokupili od raznih stručnjaka i poznanika kako biste bili što bolji roditelj, shvatite da su vaša djeca još uvijek djeca i da unatoč tome što ste slijedili savjete za dobro roditeljstvo oni vas ponekad neće poslušati.

Dvije riječi koje uvijek treba imati na umu su ‘barem nije’. Ne treba misliti da je odustajanje od vikanja na dijete lagano, ali je izvedivo ako ste kreativni kada je riječ o zamjenskim metodama. Nove omiljene riječi u vašem riječniku trebale bi biti ‘barem nije’. Ove dvije male riječi vrate vas u realnost i podsjete da se trebate smiriti. Koristite ih kad se iznervirate, a znate da situacija nije vrijedna vikanja. Primjerice kad mu padne cijela boca mlijeka na pod, podsjetite se da barem nije bila staklena i barem je htio pomoći.

Često je problem u nama, a ne u djeci. Budimo iskreni prema samima sebi. Koliko je puta razlog galame na djecu bio zato što ste se porječkali s mužem, bili preumorni, imali loš dan na poslu i tako dalje.

Briga za samu sebe pomaže da ne vičete. Većina ljudi zna se brinuti za druge, a malo lošije stoji kada je riječ o brizi sa sebe. Kada jednom shvatite da vas na deranje potiču osobni okidači kao na primjer to da se osjećate debelo, da ste izgubili doticaj s prijateljima ili da ste jednostavno iscrpljeni, stvari postanu lakše. Jednostavo odete ranije na spavanje, među prioritete uvrstite vježbanje, jednom dnevno nazovete prijatelja i što je najvažnije kažete sebi da je potpuno uredu biti nesavršen.

Kad izostane vikanje svi se osjećaju izvrsno. Kada jednom prestanete vikati, ne samo da se osjećate sretnije i smirenije nego odjećate i dozu olakšanja. U krevet odete bez osjećaja krivnje i budite se uvjereniji u to da razumijete svoju djecu, svoje potrebe i znate kako biti strpljivi. Sigurni ste i u to da se i vaša djeca osjećaju smirenije i sretnije. Kada ste smireniji i ne vičete možete razumnije sagledati situaciju i spriječiti nevolju prije nego što se i dogodi.

Izvor: Huffingtonpost.com

Prijatelj vašeg uspjeha