Muškarci i žene različito proživljavaju negativne osjećaje

Od razdražljivosti najviše boluju tipovi koji robuju obrascu »trebalo bi«. Oni imaju nepromjenjiva pravila o tome kako bi se oni sami, ali i druge osobe trebali ponašati. Pravila su ispravna i o njima se ne raspravlja. Rezultat toga je osuđivanje onih koji se ne ponašaju u skladu za zacrtanim

Na toliko vrednovano samopouzdanje, koje je preduvjet uspješnog i sretnog života, ne utječe samo način razmišljanja nego i način izražavanja osjećaja, pogotovo bijesa i ljutnje. A, ljutnja je često posljedica sagledavanja situacije iz pogrešnog kuta. Naime, kronično ljute osobe u svemu primjećuju nepravdu, povod za svađu i osvetu. U cijelom događaju sklone su ignorirati ono pozitivno, a pažnju posvećuju negativnom aspektu koji izvlače iz konteksta i preuveličavaju ga. Posljedica su krivi zaključci, pa stoga i neprilagođene reakcije u određenim situacijama.

– Svaki put kad ste ljuti, prebacujete krivnju na druge ili ste depresivni, znači da niste iskreni, ne prihvaćate život onakvim kakav jest. Ljutnja nastaje onda kad ne može biti po vašem. Umjesto da se ljutite, razmislite što možete učiniti na uklanjanju prepreke, odnosno rješavanju problema. Ako ne možete učiniti ništa, znači da nije vrijeme za akciju. Budite iskreni i suočite se s činjenicama i time da trebate odustati od svojih očekivanja, savjetuje Barry Long, autor knjige »Umire samo strah«.

Od razdražljivosti najviše boluju tipovi koji robuju obrascu »trebalo bi«. Oni imaju nepromjenjiva pravila o tome kako bi se oni sami, ali i druge osobe trebali ponašati. Pravila su ispravna i o njima se ne raspravlja. Rezultat toga je osuđivanje onih koji se ne ponašaju u skladu za zacrtanim.

Ispitivanje o povezanosti ljutnje i upornosti, očekivanju i postizanju uspjeha, ukazalo je na to da doživljaj ljutnje ovisi i o spolu. Ustanovljeno je da se muškarci ne osjećaju ustrajnima i sposobnima, te da očekuju slabiji uspjeh kad susprežu bijes. U profesionalnom životu skloni su natjecanju i neće se mnogo ustručavati kad se s nekim trebaju suočiti i razriješiti sukob. Ženama je općenito teže iskazati agresivnost, a ljutnju doživljavaju drukčije, kao frustraciju ili uznemirenost, te su sklonije razmišljati da takvi, negativni osjećaji samo odmažu i da je njima najbolje ovladati.

Upravo stoga, žene ljutnju rijetko izražavaju izravno, a upotrebljavaju nadomjesne tehnike kao što su uvjeravanje i šutnja da bi postigle ono što žele. Istraživanje je pokazalo da već i sama riječ ljutnja zastrašuje i u žena pobuđuje mnoge negativne slike, te da su odgajane da osjećaju stid i krivnju kad se ljute. To je možda i objašnjenje što one rjeđe imaju ispade bijesa nego muškarci iako će jednako burno reagirati kad žele dokazati da imaju pravo. Kad je riječ o posebnim životnim problemima, ljutnja se pretvara u pogonsko gorivo i potiče na akciju, na promjenu situacije. No, puno češće će žene na sebe preuzeti odgovornost i razviti osjećaj krivnje.

Jedan od razloga što su muškarci skloniji napadima bijesa je i hormon testosteron koji ujedno potiskuje plač. Žene plaču, a muškarci bijesne budući da teže iskazuju što proživljavaju, te su skloni gomilanju snažnih osjećaja i konačnom iskaljivanju na bliskim osobama. Možda se takvo ponašanje ne da iskorijeniti, no utješno je da sve više pripadnika modernih vremena od svojih suvremenika očekuje više. Da višak osjećaja iskali konstruktivnije.

Izvor:  www.novilist.hr/

Prijatelj vašeg uspjeha