Na kraju gledamo i zbrajamo propuštene i nepropuštene prilike, a ne vrijeme!

Jednom kada svoj život pogledamo unatrag neće nas toliko zaokupiti razmišljanje što imamo, a što nemamo, gdje smo bili, što smo prošli, što smo učinili, koliko će nas pogoditi osjećaji propuštenim prilika, saznanje da smo od svoga potencijala iskoristili samo jedan njegov manji dio.

Pitat ćemo se zašto nismo učinili stvari koje smo željeli učiniti, zašto smo se toliko bojali, zašto smo toliko njegovali svoje sumnje koje su nas zakočile u svemu. A moglo je sve biti drugačije. Samo je malo trebalo!

Jednom kada svoj život pogledamo unatrag pitat ćemo se zašto svoje vrijeme nismo mjerili prilikama, umjesto satima i danima.  A najviše od svega pogodit će nas saznanje da najveće zapreke, za koje smo mislili da stoje pred nama i ne daju nam naprijed, nisu se nalazile nigdje drugdje nego u našoj glavi.  Pitat ćemo se zašto smo pristali na bespotrebnu borbu sa samim sobom, s jedne strane stojimo mi, a s druge sve te fiktivne utvare u našoj glavi.

Jednom kada svoj život pogledamo unatrag shvatit ćemo da priliku gledanja u prošlost možemo i trebamo koristiti samo jedanput, a ne u svakom trenutku kako to često činimo vraćajući se na nešto što nije bilo kako treba. Čemu se okretati prošlosti kada je sadašnjost u tijeku i kada u njoj možemo popraviti sve ono što nije bilo kako smo željeli? Priliku da vratimo svoj životni film unatrag ne možemo koristiti u svakom trenutku, nego samo onda kada nas život stavi pred goli zid i shvatimo da nema više puno ni prilika, ni vremena.

Na kraju gledamo i zbrajamo propuštene i nepropuštene prilike, gledamo ih poput propuštenih i nepropuštenih poziva i pitamo se zašto se nismo ovome ili onome javili, što nas je sprječavao, što je sve moglo biti, u koje se pravcu mogao odvijati život. No pokušaj da sada na kraju svega nadoknadimo sve ono propušteno  možemo usporediti sa zvukom koji čujemo iz telefona: Nije moguće uspostaviti poziv.  Na kraju shvaćamo tužnu istinu, život nije trebalo mjeriti vremenom, već tim prilikama. Eh, da smo to znali ranije!

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha