Nikakav nam pozitivan stav ne može pomoći u životu ako ne znamo zašto živimo!

Već je davno austrijski neurolog, psihijatar i začetnik logoterapije Viktor Frankl rekao da ljudi boluju od neosmišljenosti svoga života.

Sve suvremene  bolesti poput depresije, anksioznosti, tjeskobe, pa i strahovi i sumnje imaju isti korijen: nedostatak jasne vizije života koji se zbog toga pretvara u životarenje, a onda svi problemi rastu kao gljive poslije kiše. Moramo imati neko “zašto” živimo ne samo da bismo opravdali svoje postojanje, već da bismo mogli zdravo živjeti.

Nikada nam novi dan neće biti nova prilika ako je sami ne možemo osmisliti. Nikakav nam pozitivan stav ne može pomoći u životu ako ne znamo zašto živimo. To je lažna pozitivnost kojom se mnogi danas bildaju umjetnim motivacijskim citatima, a nalazi se na klimavim nogama koje će propasti kod prve nevolje i izazova. Nasilje pozitivnosti je to nad vlastitom prirodom koje će jako brzo prsnuti kao mjehurić od sapunice koje se raširio a zapravo u njemu nema ništa.

Upravo je ta umjetna pozitivnost i nasilan pozitivan stav prvi korak prema razvoju depresije, anksioznosti i drugih oboljenja. Tako potraga za srećom završava u epicentar nesreće kada je ta potraga vođena samo nekim plitkim frazama i citatima u čijoj se pozadini ne nalazi zapravo ništa. Samo duboko iskustvo životne patnje i traženje odgovora na nju, razumijevanje cijeline životnoga kruga i sa sviv negativnim iskustvima put je kao istinskoj sreći.

Ne nasjedajmo na slakorječiva obećanja koja nas vode sreći samo ako imamo pozitivan stav. Moramo imamo nekoga ili nešto zašto živimo, imati duboki razlog zašto se ujutro ustajemo i zbog čega nešto činimo, to je ono što nas razlikuje od svih drugih živim bića, to je naša duhovna priroda, to je jedini ključ dugoročne sreće i uspjeha, ne kratkoročne i trenutne, već cjeloživotnog izazova padanja i ustajanja jer imamo neki dublji razlog koji nas pokreće.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha