Obostrano realno viđenje osnova je ljubavi u braku

Prema kanadsko-američkom psihoterapeutu Nathanielu Brandenu i njegovoj knjizi »Ljubav za čitav život – Psihologija nježnosti«, samo ljubav nije dovoljna garancija da se razvije sretan i zadovoljan odnos. Ako se dvoje i vole, to nije dokaz da su zreli i mudri, potrebne su im komunikacijske sposobnosti, metode rješavanja konflikata i druga umijeća.

Ljubav bez samouvažavanja onih koji se vole ne može dugo trajati. »Za uvijek« i »do smrti« izgovoreno kod vjenčanja nema isto značenje prije, kada je prosječni životni vijek bio 45 godina, i danas kada je on 70 do 80 godina. Ljubav udvoje može dati snagu i podršku, ali ne može i zamijeniti osobni identitet.

Ljubav udvoje pripada spremnosti djelovanja, s voljenom osobom stupiti u kontakt, razvijati odnos i sudjelovati u zajedničkom životu! To je stav, spremnost voljeno biće doživjeti kao utjelovljenje osobnih osnovnih vrijednosti i odgovarajući tome stvarni ili mogući izvor sreće!

Recipročna viđenost je jezgra i središnja točka ljubavi udvoje. Naša težnja biti voljen nedjeljiva je od težnje biti zapažen i shvaćen od drugoga. Ne želimo biti voljeni naslijepo, nego zbog posve određenih razloga. Važno nam je da ljudi koji nas vole prepoznaju naše sposobnosti i osobno značenje, da razumiju i uvaže osnove svojih emocija.

Ljubav bez obostrane međusobne viđenosti je iluzija! Prva ljubav je ljubav prema sebi i tek tada smo spremni i za druge ljubavne odnose. Ako sami sebe ne volimo, ne možemo vjerovati da ćemo biti voljeni od drugih.

Međusobno su povezani samouvažavanje i sposobnost razvijati ljubavne odnose. Prva pretpostavka sreće u ljubavi udvoje jest uvjerenje da je ispravno, prirodno i vrijedno biti voljen, kao i spremnost prihvatiti ljubav.

Prva pretpostavka razvoja ljubavi udvoje je radovanje nad svojim bićem i zadovoljstvo onim što jesmo. Realistična ljubav je sposobnost i spremnost vidjeti partnera kakav jest, sa slabostima i jakostima, a ne kao proizvod vlastite fantazije! Partnera često ne vidimo i ne volimo kao realnu osobu u realnom svijetu, nego kao lik iz svoje fantazije. Prije ili kasnije uočavamo da ne odgovara našim fantazijama!

Zaljubljujemo se u vlastite maštovite likove, a ne u stvarne pojedince koje volimo! Kada partnera realistički gledamo, tada je ljubav iskrena i prava i ima šanse razvoja. Ako se strastvena naklonost i realno zapažanje povežu, ljubav može uspjeti! Važni su atmosfera povjerenja i međusobnoga prihvaćanja uz spremnost sebe prepoznati i sa sobom se susresti! Ljubav i odnos udvoje traže određeno vrijeme za sebe!

Pavao Brajša

Prijatelj vašeg uspjeha