Olovka kojom pišemo sudbinu uvijek je u našim rukama!

Sami pišemo svoju sudbinu.

Tu činjenicu svi poznamo ali i u isto vrijeme ignoriramo. Ignoriramo se posvetiti pisanju svoje sudbine kada svoje samopouzdanje temeljimo na onome što imamo ili na onome što drugi govore o nama, zato što tada neki vanjski faktori utječu na razvoj priče našega života. Ignoriramo se posvetiti pisanju svoje sudbine kada nemamo strpljenja postaviti stvari u pravi kontekst već očekekujemo da se stvari dogode odmah ili odustajemo od svega.

Ignoriramo se posvetiti pisanju svoje sudbine kada naše vrijeme ne organiziramo po prioritetima već po onome što se sasvim slučajno događa oko nas. Kada nemamo hrabrosti odlučiti što su nam prioriteti onda sve u našem životu postaje jednako važno i nevažno. Doći do najbolje svoje sudbine ponekad znači odbaciti onu dobru i započeti oblikovati život po onom najdubljem glasu koji dolazi iz srca a ne po onome što nam govore drugi.

Ignoriramo se posvetiti pisanju svoje sudbine kada povrede i razočarenja u druge shvaćamo kao posve osobnu stvar. Nije uvijek da ono što rade drugi usmjereno protiv nas, uglavnom je usmjereno u njihovu korist a to što su naša očekivanja bila posve drugačija ona snose uzrok problema. Kada umanjimo očekivanja od drugih, a povećamo očekivanja od sebe započinjemo punom parom pisati knjigu našega života.

Sami pišemo svoju sudbinu, i zato nemamo se pravo žaliti što netko drugi živi bolji i kvalitetniji život. Donio je bolje odluke, iskoristio je okolnosti i preuzeo odgovornost za svoj život. Sami možemo ići istim putem ako shvatimo da olovku života možemo koristiti do posljednjeg dana našega života, a ne samo do trenutka kada kažemo da nismo u stanju više ništa učiniti. Olovka kojom pišemo sudbinu uvijek je u našim rukama.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha