Oprost je proces i radnja

Svaki oblik patnje je ustvari sakrivena misao o neopraštanju. (Narodna poslovica)

Oprost je fascinantan i nakon bavljenja njime zadnjih 20 godina još me iznenađuje i fascinira njegovo pozitivno djelovanje. Oprost djeluje dvojako. Pomaže onome koji oprašta, ali i onome kome se oprašta.
Začuđujuće, ali istinito.

Možda najvažnije što sam shvatila kod oprosta je da ljudi prihvate da opraštajući drugima prvenstveno pomažu sebi.

Mislim da je to najteže shvatljivo, jer su nas učili: ‘Tko tebe kamenom ti njega kruhom’, pa su oprost tumačili kao čin dobrog odgoja, kršćanskog milosrđa, čin primanja krivice na sebe i trpljenja, a važno je da je drugi zadovoljan. To slikovito pokazuju riječi koje u našem jeziku imaju isto značenje: Žao mi je i Ispričavam se. Kada kažemo ove riječi, mi smo stvarno ugodili drugome na svoju štetu. Kada se shvati pravo značenje ne riječi nego radnje oprosta, na prvom mjestu osjetimo olakšanje, oslobađanje, mir. Shvatimo da smo za sebe učinili nešto dobro, jer tako oslobođeni ljutnje, straha, mržnje, ne mirimo se s nepravdom, nego možemo tražiti da se ona ispravi.

Sve dok smo ljuti ili se nekoga bojimo, mi smo u njegovoj vlasti, stalno mislimo na probleme a ne na rješavanje problema. Tek kada oprostimo sebi i onima koji su nas povrijedili, možemo za nas tražiti najbolje rješenje problema.

Na taj način uspostavljamo bolje odnose s ljudima s kojima smo se do jučer samo svađali, a i oni oprost osjećaju kao olakšanje pa se lakše dogovaramo i rješavamo nesporazume. Prestajemo biti u vlasti te osobe, ne mislimo na probleme, pronalazimo rješenje problema, nemamo potrebu stalno pričati o prošlosti, optuživati druge za sve što nije dobro, prestajemo kontrolirati druge, lakše razumijemo zašto se netko prema nama ponaša tako, kako se on osjeća, zašto baš tako reagira. Sve više se bavimo sadašnjošću. Postajemo svjesni sebe, pa smo sve više u sebi, a ne izvan sebe. Tako život postaje lakši i smisleniji, te lakše i sretnije živimo. Sve to postižemo uz pomoć O-H metode koju je jednostavno naučiti i primijeniti.

Kada smo zarobljeni u sjećanju, život nam je tužan i sve više lošeg privlačimo u svoju svakodnevnicu, pa i ne primjećujemo lijepe stvari koje se događaju oko nas. Život nam postaje težak i tužan, jer se ne znamo radovati sadašnjosti i očekivati bolju budućnost, a tome doprinose događaji oko nas: javna glasila, ratovi, svjetska kriza, financijske krize, vremenske nepogode i slično.

Katica Matić

Prijatelj vašeg uspjeha