Oslobodite se tjeskobe!

Umjerena tjeskoba je korisna, čak i potrebna. Ali kada je pretjerana, postaje smetnja, to jest pravi poremećaj izazvan općim aksioznim stanjem. Ako reagirate s previše panike na stresove svakodnevnog života, ovo je i vaš problem.

Kao i obično, u utrci ste s vremenom i nestrpljivo se pokušavate izvući iz prometnog krkljanca. Zaokrećete za ugao i tada, pri pogledu na beskrajno dugu kolonu automobila, nestaje i posljednji tračak nade da ćete stići na vrijeme na posao. Osjećate se izgubljeno! Odmah ste pomislili kako ćete to skupo platiti. Zakasnit ćete i vaš šef će vas smatrati neodgovornom, neće imati dovoljno povjerenja u vas da vam preda važne poslove, izgubit ćete njegovo poštovanje…

Ako je dovoljna jedna obična neprilika da bi u vašoj glavi pokrenula ovakav scenarij, znači da ste tjeskobna osoba. Vjerojatno to već i sami znate, svjesni ste da pretjerujete, ali to vas ne sprečava da, svaki put kad izgubite kontrolu nad situacijom, izgubite i kontrolu nad svojim mislima i zamišljate katastrofalne posljedice.

Od svih mogućih pretpostavki uvijek odabirete onu najgoru čime samo još više pojačavate svoju uznemirenost što se odražava i na vaše ponašanje. Postajete smeteni i nesigurni, lakše griješite, gubite koncentraciju i tako se, kao da se sudbina šali s vama, ostvaruju sva negativna predviđanja. Za to nije kriva loša sreća već vaša tjeskoba. Smirite se. Duboko udahnite i nastavite čitati: evo kako možete izaći iz tog začaranog kruga.

Problem modernog vremena

Prije nešto manje od jednog stoljeća uza sve ratove, glad i bolesti nije bilo puno toga na što se čovjek mogao sa sigurnošću osloniti. Na sreću, danas u zapadnom svijetu imamo puno ugodnije i mirnije uvjete za život. Pa ipak, kronična tjeskoba je postala jedan od najraširenijih poremećaja. Danas se tjeskoba smatra pravom bolešću ispred koje, što se učestalosti tiče, stoji samo depresija. U cijelom svijetu bilježi se veliki bum u prodaji anksiolitika i sredstava za smirenje, a u stalnom je porastu broj osoba koje zbog tog problema traže pomoć psihologa. Koji su uzroci? Uzroci su psihološke prirode: što smo više okruženi sigurnošću, to je manja sposobnost suočavanja s nepredvidivim neprilikama. Danas prevladava potreba da se sve drži pod kontrolom: alarmi protiv krađa, police osiguranja, dijagnostički pregledi zdravlja, sigurna financijska ulaganja… Nastupilo je zlatno doba čak i za novčanike raznih čarobnjaka i gatara.

Kako je otkriti

Znate li nekoga u krugu svojih prijatelja i poznanika tko uvijek savršeno vlada sobom, miran je i pribran u svakom trenutku? To uspijeva samo indijskim guruima nakon dugogodišnjih meditacija i molitva te potpunog distanciranja od svakodnevnih briga. Za obične smrtnike život se sastoji od stalnih kušnji, problema koje treba riješiti, teškoća koje treba svladati, a sve to drži organizam u stalnom stanju pripravnosti i opreza.

Tjeskoba, sama po sebi, uopće nije negativna. Naprotiv, ona čini dio biološkog mehanizma koji se aktivira zbog suočavanja s nekim izvanrednim događajem. To je zvono za uzbunu koje je spremno oglasiti se svaki put kad se na vidiku pojave nevolje: pokreće unutrašnju energiju, pomaže da se reagira na najprikladniji način i da se predvide moguća rješenja kako ne bismo ostali zatečeni situacijom.

Normalno je također da je čovjek uzbuđen prije ispita ili prvog sastanka s privlačnom osobom. Tada se, kako bismo prevladali taj blagi osjećaj uznemirenosti, nastojimo pripremiti na najbolji mogući način na ono što nas očekuje: u prvom slučaju ponavljamo gradivo po tko zna koji put; u drugom odijevamo odjeću u kojoj najbolje izgledamo; tražimo ohrabrenje od prijatelja ili obitelji, molimo…

Umjerena tjeskoba je korisna, čak i potrebna. Ali kada je pretjerana, postaje smetnja, to jest pravi poremećaj izazvan općim aksioznim stanjem. Ako reagirate s previše panike na stresove svakodnevnog života, možda ste u posljednje vrijeme u stanju umora što čini preosjetljivim vaš simpatički živčani sustav (dio mozga koji regulira automatske reakcije organizma).

Takvo stanje bi se moglo usporediti s automobilom čija se truba aktivira i na najmanji dašak vjetra. Možda je riječ o prolaznoj fazi vezanoj uz važne događaje, poput promjene posla ili mjesta stanovanja, rođenja djeteta, prekida veze, financijskih problema, koji su poremetili vaš svakodnevni život. No, ako primijetite da vaša tjeskoba postaje kronična, bez oklijevanja nešto poduzmite: sigurno već osjećate neugodne posljedice na vašem psihofizičkom stanju i kvaliteti života.

Tjeskoba velikom brzinom troši vašu mentalnu energiju oduzimajući je drugim ciljevima i potrebama. Više ne živite u sadašnjosti, ne možete uživati u malim stvarima svakodnevnog života i, ako vam se slučajno i dogodi nešto lijepo, niste u stanju uživati u tome jer se odmah javlja strah da neće potrajati.

Test: Prepoznajete li se u ovom opisu

Kako biste shvatili koliko je jaka vaša tjeskoba, pitajte se koliko se često javlja i koliko traje. Zatim pogledajte koji su simptomi vaše tjeskobe: ako označite 3 ili više simptoma u svakoj skupini, a osjećate ih dulje od 6 mjeseci, potražite pomoć.

Fizički simptomi

1. Ujutro se budite s ubrzanim kucanjem srca, osjećajem tjeskobe i pritiska u prsima.
2. Oblijeva vas hladan znoj (posebno dlanovi) i patite od naglih promjena tjelesne temperature (valovi vrućine i hladnoće) zbog događaja koji nisu dramatični ili barem ne u tolikoj mjeri da bi opravdali slične reakcije organizma, na primjer ako se vaš partner malo kasnije vratio kući s posla.
3. U trenucima najvećeg stresa na poslu ili u obitelji počinjete se tresti, obuzima vas osjećaj da se gušite (da vam nedostaje kisika), imate glavobolje.
4. Loše i malo spavate, a budite se umorni.
5. Često su vam suha usta.
6. Ne možete se koncentrirati na ono što radite i često imate rupe u pamćenju.
7. Stalno osjećate napetost u mišićima i nesvjesno imate stisnute čeljusti.
8. Ubrzano i kratko dišete.
9. Često nervozno hodate gore-dolje.
10. Ne možete govoriti opuštenim i mirnim tonom.

Psihički simptomi

1. Sve što radite nastojite što prije završiti (na primjer, vrlo brzo jedete ili se perete i odijevate neprestano pogledavajući na sat).
2. Često se igrate kosom ili grizete nokte.
3. Često imate nervozne tikove (ponekad i nesvjesno trepćete okom, dodirujete kosu ili nos).
4. Imate mračne misli i pesimističan pogled na stvarnost.
5. Pažnja vam lako skreće s onoga što radite.
6. Osjećate nelagodu bez stvarnog razloga.
7. Ako morate obaviti neki razgovor, održati referat ili govoriti pred više ljudi, izbezumite se i osjećate se neprisebno.
8. Ponekad ne možete normalno razmišljati jer se čini kao da su vam misli blokirane.
9. Ostajete u stanju napetosti dugo vremena, čak i kada je događaj koji je uzrokovao takvo stanje već prošao.
10. Gubite živce zbog svake sitnice.

Uzroci negativnog razmišljanja

• Vanjski faktori: Tjeskobna osoba ne izmišlja svoje brige nego ih povećava. Njezina pažnja je usredotočena na ono što se tek treba dogoditi, na budućnost koju uvijek zamišlja kao dramatičnu. No, zašto se javljaju negativne misli? O čemu ovisi ta sklonost uveličavanju problema? Ne postoji jedno, jednostavno objašnjenje, nego brojni faktori koji zajedno pridonose stvaranju tjeskobe.
• Nasljednost: Brojna istraživanja su pokazala da je sklonost problematičnom suočavanju sa životom nasljedna. Tjeskobna osoba, uglavnom, ima vrlo nizak prag podnošenja stresa, vrlo je malo potrebno da poklekne za razliku od uravnoteženijih osoba koje tjeskoba obuzima samo kad se suoče s izuzetnim situacijama.
• Loš primjer: Pretjerano zabrinuti roditelji prenose na djecu vlastiti način doživljavanja stvarnosti. Ako je vaša majka, kad ste bili mali, svugdje vidjela opasnost, neprestano vam ponavljala koliko se brinula dok ste bili na školskom izletu ili vas upozoravala da ne razgovarate s nepoznatim ljudima, lako je moguće da je u vas usadila iracionalne strahove i veliku nesigurnost.
• Trauma u podsvijesti: Moguće je, posebno u slučajevima kronične tjeskobe, da se uzrok može pripisati nekom neugodnom događaju koji se dogodio u djetinjstvu i koji je ostavio nevidljiv trag u podsvijesti. Tada se pretjerani strah može javiti kao reakcija na neki poticaj koji inače ne bi predstavljao nikakav problem.
• Individualnost: Poznato je da kronična tjeskoba nagoni na monolog, na neprekidno razmišljanje o vlastitim negativnim mislima i signalima koje šalje vlastito tijelo. S druge strane, pogled prema vanjskom svijetu, koji je stvaran i konkretan, kod tjeskobnih je osoba nejasan te gotovo i ne postoji. No, upravo ta sklonost pretjeranoj usredotočenosti na sebe i ignoriranju tuđih problema povećava strahove i pojačava prve fizičke simptome tjeskobe te, na kraju, stvara uvjete za nastanak napadaja tjeskobe u punom smislu te riječi.

Tjeskoba je ženskog roda

Ženski spol prednjači u pretjeranoj tjeskobi: žene su tom problemu dvostruko više podložne u odnosu na muškarce (najugroženija dob je oko 30. godine). Uglavnom se javljaju tri vrste uzroka veće učestalosti tjeskobe kod žena:
1) Različita struktura mozga.
Najnovijim neurobiološkim ispitivanjima otkriveno je da je u ženskom mozgu desna polutka, dakle ona koja je vezana uz emocije, razvijenija nego u muškom. Stoga su i svi osjećaji, bilo pozitivni bilo negativni, intenzivniji nego kod muškaraca.
2) Društvena uvjetovanost
Oduvijek naučene da budu žene i majke, žene su sklonije brizi za dobrobit drugih ljudi.
3) Hrabrost da se prizna loš osjećaj
Žene su, od djetinjstva, naviknute da govore o sebi, da analiziraju osjećaje i probleme, da ih povjere drugima. Naprotiv, muškarce se od malih nogu uči da moraju zanemariti negativne emocije kako bi mogli rješavati konkretne probleme što bi moglo značiti da zapravo postoji puno veći broj muškaraca s problemom tjeskobe nego što se misli.

Naučite kontrolirati loše raspoloženje

Možete si pomoći i sami, radeći na sebi. Uz pomoć sljedećih vježbi počnite kontrolirati svoje loše raspoloženje.
• Svaka situacija ima svoju pozitivnu i negativnu stranu, naviknite se da se ne koncentrirate samo na onu negativnu nego počnite gledati i dobru stranu stvari. Na primjer, ako ste ukazali povjerenje osobi koja to nije zaslužila, umjesto da se mučite razmišljajući o tome kako ste loše procijenili, mislite na to kako ste naučili vrlo važnu životnu lekciju.
• Naviknite se da upotrebljavate pozitivne riječi umjesto negativnih jer jezik kojim se služimo ima velik utjecaj i na naše raspoloženje. Nemojte govoriti “ne mogu više izdržati, slomljena sam”, nego “mislim da bi mi dobro došao mali odmor jer sam iscrpljena”.
• S vremenom negativne misli postaju automatske. Naučite tehniku “stop”: svaki put kad osjetite da vas obuzima neka katastrofalna misao, glasno recite “stop”. To će vam pomoći da ne upadnete u ponor opsesivne negativne misli. »ini se banalno, ali je efikasno.
• Iskoristite svoju bujnu maštu na pozitivan način. Zatvorenih očiju vizualizirajte sljedeći prizor: kad osjetite da nailazi val panike, zamislite kako panika napušta vaše tijelo i odlazi u obliku bijelog oblaka. Oblak polako postaje sve tamniji i udaljava se na nebu, a vi ste oslobođeni tjeskobe.
• Usredotočite se na jednu negativnu misao koja se često javlja, na primjer: “Ako kasni, sigurno se nešto loše dogodilo.” Zatvorite oči i osluškujte tu misao u glavi. Ako je brza i napasna, pokušajte je usporiti. Zatim modificirajte svoj glas i zamijenite ga glasom nekog lika iz animiranih filmova. U podlozi zamislite neku veselu muziku i izmijenjenim glasom mentalno ponovite tu misao pet puta. Sada pokušajte vratiti misao u početno stanje: vjerojatno će vam biti teško sjetiti se kako je prvobitno zvučala. Uspjeli ste je oslabiti, a s vremenom će posve nestati. Primijenite tu vježbu na sva pesimistična razmišljanja koja vam kvare raspoloženje.

Roberta Majhen, Izvor: http://vita.com.hr

Prijatelj vašeg uspjeha