Padovi nas uče hodati, napredovati i rasti!

Svi smo mi u životu nebrojeno mnogo puta prošli iskustvo pada. Upravo na takvim iskustvima smo kao djeca naučili hodati, voziti bicikl ili nešto treće.

Zamislimo da smo u tom razdoblju nakon uzastopnih padova rekli: Ovo mi nikako ne ide i zato odustajem. Gdje bismo onda bili? Bili bismo nigdje. Padovi su bili ono što nas je naučilo hodati, ono što nas je učinilo ovim što jesmo i što možemo biti.

Upravo tako je sa svim iskustvima u životu. Padovi nas uče. Padovi nas uče biti bolji ljudi, imati bolje međuljudske odnose, ostvariti ciljeve koje želimo, napredovati i rasti u osobnom ali profesionalnom području života. Zato ih se ne treba plašiti i izbjegavati. Svakom velikom dostignuću kojem se danas u svijetu divimo prethodilo je iskustvo nečijeg pada. Ne jedanput, ni dvaput, nego sto puta. Zato nas padovi čine onim što možemo biti. Oni su dragocjena škola života.

Kako bi bilo da nam je netko dok smo bili djeca govorio: “Ne isplati ti se učiti hodati, nećeš to nikada uspjeti, jer si sto puta dosada pao i zato ti je bolje da od toga odustaneš!” Ne možemo taj scenarij niti zamisliti. Apsurdan je! Nažalost nismo ni svjesni da upravo takve rečenice svakoga dana sebi govorimo i govore nama drugi u različitim situacijama i različitim prigodama života. Kako se odnositi prema njima? Trebamo ih naučiti zanemarivati.

Zanemarite stoga sve one koji vas odgovaraju od vaših ciljeva, obeshrabruju, zanemarite one koji govore da je nešto što želite napraviti nemoguće jer to su ljudi koji zbog vlastitog neuspjeha ne mogu dopustiti tuđi. Zanemarite čak i svoj unutaršnji glas ako vam to govori. Prije svega vjerujte da je ono što želite moguće i nikada se u bilo kojem području života ne bojte iskusutva pada. To je prvo i posljednje iskustvo koje vas vodi naprijed kroz život.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha