Pismo roditelja

Jednoga dana kad mi djeca budu dovoljno velika da shvate logiku koja vodi roditelje, reći ću im:

– voljela sam te dovoljno da bih te pitala kamo ideš, s kim si i kada ćeš se vratiti

– voljela sam te dovoljno da bih insistirala da štediš i sama sebi kupiš bicikl, iako smo imali dovoljno novca da bismo ti to mi mogli priuštiti

– voljela sam te dovoljno da šutim i dopustim da sama shvatiš kako te tvoj najbolji prijatelj iskorištava

– voljela sam te dovoljno da te natjeram da u prodavnicu odneseš napola pojedenu čokoladu i kažeš:”Ovo sam jučer ukrao i sad sam donio novac”.

– voljela sam te dovoljno da ti dva sata budem za vratom dok ne pospremiš svoju sobu – posao za koji ti je trebalo 15 minuta

– voljela sam te dovoljno da ti dopustim vidjeti ljutnju, razočaranje i suze u mojim očima (djeca moraju nauciti da im roditelji nisu savršeni)

– voljela sam te dovoljno da ti dopustim iskusiti posljedice onoga što radiš, čak i kad su one toliko bolne da meni slamaju srce

Ali najviše od svega, voljela sam te dovoljno da kažem NE i kad sam znala da ćeš me mrziti zbog toga. Bile su to najteže bitke. Drago mi je što sam ih izvojevala jer na kraju, to su i tvoje pobjede.

 

Prijatelj vašeg uspjeha