Poklanjate li olako povjerenje drugima?

Temelji našeg povjerenja u druge ljude i sam život nastaju već u najranijoj dobi, stoga često nismo svjesni njihova utjecaja na naše odnose s drugima. Iako je otvorenost koju povjerenje donosi izuzetno ugodna, ono nas može vezati uz nekoga tko ga zapravo ne zaslužuje te nas učiniti podložnima manipulaciji. Zbog toga se povjerenje mora zasnivati na ponašanju i upoznavanju neke osobe.

Prva godina života – povjerenje ili ne

Vjerojatno ste više puta čuli kako se prve tri godine u životu djeteta navode kao najvažnije godine u kojima roditelji svojoj djeci mogu znatno olakšati ili otežati njihovo psihičko sazrijevanje i, općenito, cijeli budući život. Danas postoji izuzetno velik broj istraživanja o toj temi, a svijest o važnosti „prve tri“ prilično je raširena.

Nakon Freuda, jedan od prvih stručnjaka koji se ozbiljnije bavio tom temom bio je američki psiholog njemačkog podrijetla Erik Erikson. On je ljudski život podijelio u osam faza koje mogu imati pozitivno ili negativno razrješenje. Prva od njih obuhvaća prvu godinu života i može rezultirati temeljnim osjećajem povjerenja ili temeljnim osjećajem nepovjerenja, kako u ljude, tako i u sam život.

Predvidljivost i pouzdanost

Kada tek dođe na ovaj svijet, novorođenče je nemoćno i u potpunosti ovisno o roditeljima. U tim novim, nepoznatim uvjetima ono najvažnije što mu treba jesu stabilna briga, pažnja i bliskost. Predvidljivost i pouzdanost majke i/ili oca novorođenčetu omogućuju da razvije temeljno povjerenje zbog kojeg će se u budućim odnosima osjećati sigurnim i imati nadu da će se u životnim krizama moći na nekoga osloniti.

Ako novorođenče to od svojih roditelja (prije svega od majke) ne dobije, odnosno ako je briga koju dobiva mehanička, gruba ili nestabilna, razvit će osjećaj nepovjerenja u ljude i sumnju da se u svijetu kakav jest može snaći. Poslije u životu to može uzrokovati razne teškoće, kao što su pretjerana briga, strepnja i osjećaj nemoći ili beznađa.

Iluzija da je moguće promijeniti prošlost

Za one koji nisu imali dovoljno stabilnu roditeljsku brigu i pažnju u prvoj godini života pitanje povjerenja poslije se u životu dodatno komplicira. Često se događa da, u čežnji za ostvarenjem povjerenja i osjećaja stabilne bliskosti, povjerenje poklanjaju upravo onima koji će ih iznevjeriti. Primjerice, žena koja je odrasla uz oca koji je bio agresivni alkoholičar pronalazi partnera koji je agresivni alkoholičar. Za takve smo primjere svi čuli i obično nikome nije jasno zbog čega se to događa, odnosno na čemu se zasniva tako loš odabir.

Zasniva se upravo na povjerenju. Premda zvuči paradoksalno, žena koja za partnera odabire agresivnog alkoholičara uporno gaji nadu da će se on promijeniti i ima povjerenja da će „ono dobro u njemu“ pobijediti makar za to povjerenje nema nikakve osnove u realnosti. Agresivni suprug podsjeća (asocira) je na oca i samim time omogućuje stvaranje iluzije da je moguće promijeniti prošlost, odnosno da je moguće ostvariti ljubav koje u djetinjstvu nije bilo.

Instant-povjerenje

Asocijacije imaju vrlo snažan utjecaj na emocije i odlučivanje. Primjeri za to ne moraju biti tako drastični. Mogu biti i obični, svakodnevni. Recimo, razmišljate o tome kako da nazovete dijete i netko vam predloži da se zove Marta. Vi se sjetite neke odbojne tete Marte koja vas je čuvala kad ste bili mali i automatski kažete: ne. Taj odabir zapravo nema nikakve veze s tim je li vam ime Marta lijepo ili ružno, ali je negativna asocijacija dovoljno snažna da vas uvjeri kako vam se to ime nikako ne sviđa.

Uzmimo i drugi primjer koji ide u obrnutom smjeru. Recimo, upoznate nekog tko vas podsjeća na osobu koju ste nekada jako voljeli i kojoj ste jako vjerovali. Može vas podsjećati po boji očiju, načinu držanja, boji glasa, životnim interesima…

Čim upoznate tu osobu, iako imate vrlo malo informacija o njoj, vaš će dojam biti pozitivan i predodžbe o toj osobi u vašem će se umu pomiješati s ugodnim sjećanjima na iskustva koja ste imali s osobom koju ste nekada voljeli. Tako se stvara instant-povjerenje koje je zapravo pogreška u procjeni koja nastaje zbog nesavršenosti naših ljudskih umova.

Bit ću tvoje ogledalo

Sve što je novo i nepoznato težimo usporediti s postojećim iskustvima kako bismo si to novo i nepoznato barem malo približili. Možemo to reći i drukčije – kada imamo samo fragmente, um teži popunjavanju praznina. Tako se možete zaljubiti u nekog tko vas podsjeća na vašu prvu veliku ljubav i ta zaljubljenost u vama može oživiti povjerenje koje zapravo spada u drugi odnos i osjećaj slobode koji ste živjeli u nekom drugom vremenu. Ako gubitak te prve, velike ljubavi zapravo nikada niste do kraja prežalili, to je veća šansa da vas um na taj način zavara i stvori vam iluziju da je ona ponovo ostvariva.

Povjerenje je najbrži i najlakši put povezivanja koji nas čini otvorenima, a samim time i izloženima u odnosima koji nam sami po sebi ne moraju činiti dobro. Tehniku zrcaljenja, koja je postala poznata putem NLP-a, u poslovnom, a i u privatnom okruženju koriste mnogi kako bi se što brže povezali i uspostavili bliskost koja je zapravo manipulativna i vodi prema ostvarenju nekog unaprijed zacrtanog cilja.

Zrcaljenje se temelji na imitiranju mimike druge osobe i podsjeća na ono što nam je svima trebalo kada smo bili sasvim mala djeca – potpuno prihvaćanje roditelja i osjećaj da smo slični.

Zrcaljenje ima biološku osnovu i dobro je obratiti pozornost na njega jer je to još jedan put za stvaranje instant-povjerenja. Kada ga netko koristi u manipulativne svrhe, može vam se dogoditi da kupite izuzetno skup proizvod koji vam zapravo ne treba (ali vas je prodavač oduševio i silno ste mu vjerovali) ili da već nakon prvog susreta završite u krevetu s nekim tko je zapravo zauzet i nije pretjerano zainteresiran za vas (iako ste vi osjetili da ste stvoreni jedno za drugo ili da ste povezani na nekoj kozmičkoj razini).

Kritički um na spavanju

Kada u nekoga imamo povjerenja, to znači da je kritički dio našeg uma otišao na spavanje. Otvorenost koju donosi povjerenje izuzetno je ugodna, ali nas i veže – i to možda upravo za nekog tko to povjerenje zapravo ne zaslužuje. Kada netko prebrzo, uz vrlo malo poznavanja, zadobije vaše povjerenje, to je uvijek znak za oprez.

U odrasloj dobi povjerenje ne treba biti stav kojim pristupamo nepoznatim ljudima, nego nešto što se stvara upoznavanjem. Povjerenje koje se uspostavlja s vremenom i zasniva se  na stvarnom ponašanju, a ne na mašti i vjerovanju, nešto je što ima trajnost i na osnovi čega se stvaraju kvalitetni odnosi – i u poslovnoj sferi, i u bliskosti.

Tomica Šćavina, Izvor: www.sensaklub.hr/

Prijatelj vašeg uspjeha