Prestala je raditi ove stvari: Život joj se potpuno promijenio!

Shvatila je da je ona to što jeste i da je to što nije iskrena prema sebi loša usluga prema njenoj duši i svijetu.

Prestala je da sluša buku cijelog sveta. Spoznala je tihi glas svoje duše kao najljepši mogući zvuk.

Prestala je da preispituje svoje motive, namjere, apel svoje duše. Shvatila je da pitanja traže odgovore, a možda je već znala odgovore.

Prestala je da se trudi, forsira, gura i ostaje na teškom putu. Shvatila je da ako ostavi neke stvari po strani može da krene drugim putem.

Završila je s prijateljima koji su je opominjali da bude vedrija i lepršavija. Shvatila je da oni nisu razumijeli koliko duboko pliva u vodama života, osjećajući se kao kod kuće u njihovim mračnim dubinama, da umire izlaskom na površinu.

Završila je sa skretanjem pažnje, poricanjem, malim bolestima ovisnosti koje su je odvukle daleko od pravih želja njene duše. Shvatila je da snaga karaktera dolazi iz fokusa i posvećenosti.

Prestala je da negira želje koje su vikale iz njene duše svaki dan. Shvatila je da ako ništa ne učini za njih, one će umrijeti mirnom smrću uzimajući dio njene duše sa sobom.

Završila je s koktel i noćnim zabavama gde razgovori dotiču samo površinu života. Shvatila je da pića stvaraju iskrivljenu stvarnost i privremenu sreću koja nije stvarna i nestaje u svjetlosti dana.

Prestala je da pokušava da svima udovolji. Shvatila je da nikad ne može da uspije u tome.

Prestala je da se preispituje. Shvatila je da njeno srce zna istinu i da ga mora da ga prati.

Prestala je da analizira sve opcije, da mjeri prednosti i mane i da pokušava da shvati sve prije nego što skoči. Shvatila je da taj skok ne podrazumijeva u potpunosti saznanje gdje će se dočekati.

Prestala je da vodi bitke sa sobom, pokušavajući da promjeni ono što je znala da jeste. Shvatila je da je svijet dovoljno težak da bismo bili potpuno svoji, pa zašto bismo i od toga pravili izazov.

Prestala je da brine, jer je briga bila cijena koju je plaćala da bi sve ispalo u najboljem redu. Shvatila je da briga ne mora da bude dio procesa.

Prestala je da se izvinjava i da igra na sitno, da bi drugima bilo prijatno i da bi se uklopila. Shvatila je da je uklapanje precjenjeno i da sijanje njene svjetlosti čini druge dovoljno hrabrim da učine isto.

Završila je sa svim onim „trebalo bi“ i „moralo bi“ u ovom svijetu. Shvatila je da jedino moranje u njenom životu dolazi od onih stvari koje kucaju tako jako u njenoj duši, da ne može da ih ne učini.

Prestala je s kajanjem i svim onim „šta je moglo“. Shvatila je da se kasno uviđanje nikad ne može primjeniti, jer okolnosti su uvijek drugačije u retrovizoru, a vi životom prolazite pogledom kroz prednji prozor.

Prestala je s prijateljstvima zasnovanim na zajedničkoj povijestu i prošlim iskustvima. Shvatila je da ako prijatelji ne mogu da rastu zajedno ili ako više ne idu istim putem, da je u redu da ih jednostavno pusti.

Prestala je s pokušajima da se uklopi – da bude dio popularne mase. Shvatila je da je cijena koju mora platiti prevelika i da će izdati svoju dušu.

Prestala je s nepovjerenjem. Shvatila je da je svoje povjerenje imala u ljude koji su bili nepouzdani – zato je počela s osobom kojoj vjeruje najviše – sobom.

Završila je sa zamaranjem. Shvatila je da to dolazi od trošenja vremena na stvari koje joj nisu donjele radost ili hranile njenu dušu.

Prestala je da pokušava da sve shvati, da zna sve odgovore, da sve planira i da sagledava sve mogućnosti prije nego što počne. Shvatila je da život teče i da su zaobilaznice i neočekivani trenuci neki od najboljih dijelova života.

Prestala je da traži razumijevanje od bilo koga osim od sebe. Shvatila je da je jedina osoba s kojom bi provela sve i razumijevanje sebe je bilo mnogo bitnije nego biti shvaćen od nekog drugog.

Prestala je da traži ljubav. Shvatila je da je voljeti i prihvatati sebe najbolja vrsta ljubavi i da je to sijeme iz koje sve druge ljubavi počinju.

Prestala je da se bori s tijelom, tako što je prihvatila svoje tijelo. Shvatila je da tijelo u kojem je došla na ovaj svijet jedino koje ima – da ne može da ga zamjeni ili vrati – tako da je ljubav i prihvaćanje jedini put.

Prestala je da se podešava, povezuje i ažurira sve vrijeme. Shvatila je da su vijesti i galama ovog svijeta uvijek tu – kakofonija koja nikad ne usporava ili utišava i da je slušanje tišine njene duše bolja stanica za podešavanje.

Prestala je da sebe maltretira i muči kao da će bilo koja od ovih stvari dovesti do promjena ili da je učini boljom. Shvatila je da dobrota i suosjećajnost prema sebi i drugima postiže mnogo više.

Prestala je da uspoređuje i promatra tuđe živote kao ogledalo za svoj život. Shvatila je da držeći njeno ogledalo vidi sebe u najboljem i najdivnijem svjetlu.

Prestala je da bude tiha, bez emocija i da drži jezik za zubima. Shvatila je da se njen glas i emocije mogu pratiti sve do njenih najdubljih želja i čežnji ako samo bude pratila njihovu nit.

Prestala je da bude u pravu. Shvatila je da je svačija istina relativna i osobna, tako da je jedina prava istina ona koju osjeća da je istinita za nju.

Prestala je da se osjeća kao gost u ovom svijetu. Shvatila je da se možda nikada neće osjetiti kao kod kuće u ovom svijetu, ali osjećaj kod kuće u njenoj duši je sasvim dovoljan.

Prestala je da dozvoljava da je drugi iscrpljuju – ljudi koji nisu željeli da iskoriste svoje vrijeme za svoje procese, a vidjeli su prečice preko nje. Shvatila je da može da dijeli iskustva, ali da svako mora da sam uradi svoj posao.

Prestala je da misli da ima toliko toga još da uči. Shvatila je da može da zna puno toga, samo ako bude slušala.

Prestala je da pokušava da promijeni druge ili da im pomaže da vide neke stvari. Shvatila je da može da vodi samo primjerom, a ako ljudi vide ili prate to zavisi od njih.

Prestala je kritizirati sebe. Shvatila je da taj glas nije njen.

Prestala je da se natječe i da bude nezadovoljna tim gde se nalazi. Shvatila je da sadašnji trenutak ima sve što joj treba da je dovede u sljedeći trenutak. On nije bio tamo – bio je upravo ovde.

Prestala je da gleda sebe povrijeđenu, kao nešto što se izbjegava, kao da je njena greška. Shvatila je da je bol podjednako oblikuje kao radost i potrebno je oboje da bi učila i razvijala se.

Prestala je da prosuđuje. Shvatila je da suditi podrazumijeva prisustvo ispravnog i pogrešnog – i da postoji razlika između korištenja informacije radi obavještenja i da bi nekom drugom ukazali da je pogriješio.

Prestala je da donosi zaključke. Shvatila je da samo treba da pita.

Prestala je sa žaljenjem. Shvatila je da kad bi samo znala bolje, da bi učinila bolje.

Prestala je da bude ljutita. Shvatila je da ljutnja samo lampa koja pokazuje čega se najviše plaši i kada osvjetli ono što treba da vidi, više ne mora da se drži toga.

Prestala je da bude tužna. Shvatila je da tuga raste kada iznevjeri svoju dušu i napravi izbore koji nisu bili vjerni sebi.

Prestala je da igra na malo. Shvatila je da ako drugi ne mogu da podnesu njenu svjetlost, to je zato što se plaše svoje vlastite.

Prestala je sa skrivanjem i pretvaranjem. Shvatila je da maske guše i čine je klaustrofobičnom.

Prestala je da sluša tuđe kritike i žalbe. Shvatila je da ništa nisu govorili o njoj – samo su je obavještavali o svojim percepcijama.

Prestala je da viče oko galame ovog sveta. Shvatila je da živeći glasno može isto tako da živi i tiho.

Prestala je da traži dozvolu, potvrdu ili autoritet. Shvatila je da je ona sama sebi gospodar.

Prestala je da se trudi da bude nešto što nije. Shvatila je da je svrha života da bude istinski sretna i da je takva rođena da bude.

I ako zastane dovoljno dugo da se prisjeti toga, prepoznala bi se…

Izvor: forensicsoul.com

Prijatelj vašeg uspjeha