Samopouzdanje – dar koji roditelji daruju djetetu

Jeste li ikad naišli na jednu od onih šaljivih fotografija mačke koja se ogleda u velikom ogledalu i u njemu kao svoj odraz vidi moćnog lava? Kod djece se, nažalost, samopouzdanje ne podrazumijeva. Ono se stječe, gradi i razvija, a upravo ste vi, roditelji, njegovi glavni pokretači.

Roditeljska uloga veoma važna

Samopouzdano dijete je komunikativno, radoznalo, spremno na suradnju. Lako sklapa poznanstva, ne boji se izraziti svoje mišljenje i zna se sa strašću založiti za ono u što vjeruje. U preprekama vidi izazove, a sebi postavlja, uglavnom, vrlo visoke zahtjeve. Ono je optimistično jer se dobro osjeća u svojoj koži pa samim time ima dobar smisao za humor, što ga čini i omiljenim u društvu vršnjaka. Iako je upravo takvo dijete san većine roditelja, apsurd je što roditelji često nemaju svijest o tome koliko je važna njihova uloga u razvijanju djetetova samopouzdanja.

Provjera. Testirajte samopouzdanje svog djeteta! Pitajte ga bi li željelo imati prijatelja sličnog sebi. Potvrdan odgovor pokazuje da ima dobar doživljaj sebe i određeno samopoštovanje. Ili ga  pitajte kako zamišlja svoju budućnost kada bude odrasla osoba. Što je njegova zamisao maštovitija, svjetlija i bolja, to je i osobni doživljaj sebe bolji jer dijete vidi sebe kao nekoga tko upravo takvu budućnost zaslužuje.

Kako potaknuti samopouzdanje djeteta?

Konstruktivnom pohvalom! Nekad se vjerovalo da pojedina djeca bolje reagiraju na kazne, a neka na pohvale, odnosno da, ovisno o karakteru djeteta, treba više primjenjivati jedno ili drugo. Danas pouzdano znamo da su pohvale pokretač samopouzdanja za svu djecu, bez obzira na njihov karakter ili temperament. No nisu sve pohvale podjednako poželjne.

Konkretnom, konstruktivnom pohvalom pokazujete da ste primijetili određeno djetetovo ponašanje ili osobinu, da želite to podržati i time motivirate dijete na slično ponašanje i ubuduće (primjerice: Odlično si pospremio svoj radni stol, Divna je kućica na tvom crtežu…). Za razliku od ovih pohvala, onim nekonstruktivnim i općenitim ne podržavate ni ponašanje ni osobinu (na primjer: Baš si ti dobar mamin dječak) ili kada dijete opterećujete svojim visokim očekivanjima koje ono možda ne može ispuniti (na primjer: „Znam da ćeš biti odličan na matematici”).

Cijenjeni psiholog Steven Gross tvrdi da djeca koja su naviknula na općenite pohvale postižu lošije rezultate u školi. Osim toga, djeca koju na ovaj način hvale postaju nesretna jer se osjećaju kao da ne mogu ispuniti lažna očekivanja svoje sredine. Stoga, budite uvijek konkretni prilikom davanja pohvala.

Pohvalite trud

Ne zaboravite da su i uložen trud i vrijeme vrijedni pohvale, a ne samo postignuti rezultati. Psiholozi s američkog fakulteta Columbia napravili su istraživanje na 128 učenika u dobi od 10 i 11 godina. Prilikom rješavanja matematičkih zadataka jednoj grupi učenika davali su komplimente: „To je jako dobro, ti si stvarno pametan…”, a drugima su govorili: „To je jako dobro, stvarno si se potrudio…”.

Kada su obje grupe riješile svoje zadatke, pokazalo se da su značajno bolje rezultate ostvarili učenici kojima je govoreno da su se potrudili. Zašto je to tako? Ako nemate sluha da pohvalite trud, često izostanu i rezultati jer samo konstruktivna pohvala motivira dijete da se trudi još više.

Izvor: www.sensaklub.hr

Prijatelj vašeg uspjeha