Samosabotaža – put u propast

Ljudi nisu uvijek svjesni da sabotiraju sami sebe jer se posljedice njihova ponašanja ne vide trenutno nego se najbolje uočavaju kroz neko vrijeme, osobito kada je u pitanju postizanje dugoročnih ciljeva.

Samosabotaža je svako ponašanje, misao, emocija ili reakcija koja vas sprečava u postizanju cilja, onog što svjesno želite. Ljudi nerijetko nisu svjesni da ih “stopira” to što su upali u obrazac negativnog i iskrivljenog mišljenja. Nije sve crno, uvijek nešto možemo promijeniti. Samosabotaža se može pobijediti tako da se prekine obrazac koji negativno utječe na postizanje cilja.

Zašto ponašanje ljudi nije usklađeno s onim što tvrde?

Tri su mogućnosti:

  1. Oni to zapravo ne žele.
  2. Žele, ali postoje skrivene prednosti sadašnjeg stanja koje bi mogli izgubiti.
  3. Žele, ali ne vjeruju da je to moguće ili prikladno za njih.

Često nismo svjesni automatskih misli koje nas mogu ograničavati u ostvarenju naših ciljeva. One su automatske, specifične, diskretne poruke i bez obzira na to koliko su iracionalne, njima se gotovo uvijek vjeruje.

Osam tipova iskrivljenog mišljenja:

  1. To je uvijek tako!

Ako se nešto loše dogodi jedanput, očekujete da se to dogodi ponovo

  1. Etiketiranje

Zbog samo nekoliko stvari o osobi ili događaju, mislite da je osoba ili događaj negativan

  1. Centrizam

Mislite da je sve što drugi kažu ili naprave neka vrsta reakcije na vas

  1. Filtriranje

Mislite samo negativne stvari u i ignorirate svaku pozitivnu stvar

  1. Crno-bijelo mišljenje

Razmišljate u krajnostima tipa “Sve ili ništa”, “Tako ili nikako”, “Odmah ili nikad” itd.

  1. Čitanje misli.

Zamišljate da “znate” što ljudi misle i osjećaju

  1. Očekujete katastrofu.

Percipirate problem i razmišljate “Što ako se nešto loše dogodi…?”

  1. Trebaš i moraš.

Vlastiti kompleti pravila o tome kako bi se vi i ostali trebali ponašati.
 

Tehnika za reduciranje negativnih misli

S (SITUACIJA):

Koja je bila situacija? Što je bilo okidač?  Npr. “Profesor mi je postavio pitanje. Nekako sam znao odgovor, ali sam bio previše zbunjen. Pocrvenio sam i rekao da je bolje da pita nekog drugog.”

U (UVJERENJE):

Što ste mislili, vjerovali, sebi govorili? Npr. “Zašto se nikad ne mogu snaći u važnom trenutku? Ponašam se poput idiota kad je pozornost usmjerena na mene.”

P (POSLJEDICA): 

Koje su bile emocionalne, kognitivne i bihevioralne posljedice?  Npr. “Osjećao sam se osramoćeno. Do kraja dana jedva sam se koncentrirao na ono što je rečeno na predavanju. Siguran sam da svi misle kako sam glup.”

E (REDUCIRANJE I ELIMINIRANJE): 

Koji je pravi dokaz za ovu misao ili uvjerenje? Koji su drugi načini na koji mogu gledati istu stvar? Što mogu promijeniti? Fokusiram li se na promjenjive, specifične i neosobne uzroke?. Što bi se dogodilo da su moje negativne misli točne? Je li korisno za mene da imam te negativne misli?

Npr. “Ostali nisu pridavali važnost tome. Naravno da nisam idiot. Bilo je dosta situacija kada sam pravilno odgovorio. Ovo me potaklo na preispitivanje sebe” (korisno gledanje na situaciju).

R (REAKTIVIRANJE):

Još uvijek se osjećam glupo zbog situacije, ali ne osramoćeno. Čak i da se ponovi, neću reagirati na tako katastrofičan način.

Samosabotaža može postati svakodnevica iz koje se teško izvući. No samim time što postajete svjesniji negativnih uvjerenja i razmišljanja možete te učinke smanjiti.

Boris Blažinić, Head at Institute for Quality & HR Development

Prijatelj vašeg uspjeha