SREĆA I LJUBAV – 2.DIO

Sretan i uspješan život uključuje znanje o tome tko smo, koliko vrijedimo i čemu težimo. Emocionalno je zdrava ona osoba koja, prema Freudu, slijepe želje zamijeni samopoznavanjem.

James Cabell je govorio: Optimist smatra kako živimo u najboljem od svih mogućih svjetova, pesimist se plaši kako to nije istina. Dva čovjeka stoje iza iste ograde: jedan gleda u blato, drugi u zvijezde. Pesimist smatra kako je objektivniji, no optimist je elastičniji, zdraviji i produktivniji. Optimizam je, nedvojbeno, bolji od pesimizma.

Ne koračaj izvan središta ravnoteže, govorio je slavni Pitagora. Ne treba se, dakle, plašiti, uz sretne trenutke i povremenog nezadovoljstva. To daje životnu ravnotežu. Ne tražimo savršenstvo nego sklad.

Suvremeno je doba povratak religiji. Vjera jedina može nadomjestiti znanstvenu nesavršenost. Riječ je, dakako, o zreloj religioznosti. Fanatizam je bolesniji od ateizma.

Sreća je zdravlje. Ostvarujemo je tjelesnom i emocionalnom i transcedentnom ravnotežom. Svakom djelu treba naći mjeru. Sreća je životni dar, životni cilj.

Čemu ljubomora! Ona je svjedok nepovjerenja u sebe. Čemu oporba! Živimo u ovom trenutku. Pripadajmo sebi! Sreća je unutrašnja sloboda. Sloboda – ne od nečega, već slobodna odluka za kontrolom. Kontrola nije potiskivanje. Kontrola je promatranje i biranje najboljeg, tj. najsretnijega u sebi. Postanimo najprije prijatelji samome sebi, tek tada potražimo prijatelje u vanjskoj stvarnosti. Bezuvjetna je sreća prisutna u bezuvjetnoj ljubavi.

Ljubav je mnogo više od ljudskog osjećaja

Prema tradiciji starih Grka moć Erosa očituje se u sili kojom on pokreće nebeske sfere i oživljuje sveukupno postojanje. Ljubav je magnetski impuls kojim se sve povezuje u jedinstvo. Danas Eros asocira u ljudi ideju o spolnim željama. Spolna je ljubav, međutim, samo jedan oblik mnogo šire svemirske sile. Eros je magnetni potisak koji inspirira elektron u želji za protonom, ljubavnika za spajanjem s voljenim objektom i dušu za mističnim jedinstvom s nepoznatim izvorom stvaranja.

Uza sva ta razmišljanja ne treba stvarati tabu o spolnoj dimenziji ljubavi. Ona je prirodni obrazac sveukupne ljubavi. Spolna je ljubav nositelj biološkoga života, predstavnik hedonizma i imperativ jednostavne, ali lijepe i bogate komunikacijske djelatnosti. U svojemu razvoju čovjek mora ovladati svim oblicima erotske ljubavi i dopustiti njezinu sublimaciju u ljubav. I kao što nas spolna želja ujedinjuje s partnerom, ljubav jest duhovno ujedinjenje s onim prema kojemu je usmjerena.

Ljubav nije, kako smo naglasili, samo spolnost, no nije ni jednostavno ujedinjenje; ljubav je spoznaja bez logike u tijeku procesa ujedinjavanja. Ujedinjen s drugim, znači izgubiti sebe, a ujedno i obogatiti sebe. Razumjeti ovu naizgled kontradiktornost znači ljubiti.

Ljubiti znači težiti prema jednoj svijetloj točki koja skuplja kao kontejner sve životne pojave, briše razlike u stavovima i sve pretvara u ništa jer točka je ništa, a ništa je sve. O, kako je sve to jasno onome koji voli! Ljubav podnosi promjenu. Ljubav je najbolji brisač straha. Bez straha, u ljubavi slobodni smo prihvatiti svaku prijetnju, pa i smrt. U ljubavi nam ne smetaju mane ljubljenoga objekta; ljubav, dakle, ujedinjuje dobro i zlo pretvarajući sve u dobro. Time je riješen problem borbe protiv zla. Ići agresijom na zlo znači podupirati razdvajanje čime se agresija umnaža. Ljubiti znači prigrliti i zlo na spajanje, čime zlo nestaje.

Ako ste propustili: Sreća i ljubav – 1. dio

prof. dr. sc. Vladimir Gruden, dr. med., spec. psihoterapije, Izvor:  www.zdrav-zivot.com.hr/

Prijatelj vašeg uspjeha