Sreća i ljubav – 3.dio

Najveći zločinac svemira jest strah. Strah je suprotnost ljubavi i jedino ga pobjeđuje ta ista ljubav. Tada su nam otvorene sve staze svim spoznajama. Strah stvara predrasude i tabue. Ljubav ih otklanja.

Ljubav ne traži objašnjenje, ona uzima sve. U ljubavi smo iznad svega i zato nam ne smetaju nepoželjne osobine osobe, koje u ljubavi «gutamo». Ljubav, znači, uzdiže. Osoba koja voli, proteže svoju veličinu u beskraj i zato se ona ničega ne plaši.

Kako razumjeti Bretov stav da je prvi uzdah ljubavi, posljednji uzdah mudrosti. Prestanak mudrosti ne mora biti početak ludosti. U ljubavi se nastavlja novi oblik postojanja. Istina je, da u ljubavi nestaje dosadašnje, poznate mudrosti jer je ljubav najveća mudrost. Taj se odgovor ne govori, on se ne izriče riječima nego se doživljava, osjeća. Osjećaj je iznad mišljenja. Mišljenje može biti samo jedan oblik osjećanja, točnije, mišljenje je njegov sluga.

Iz drevne Indije dolazi nam poruka kako u zagrljaju ljubavi čovjek zaboravlja sav svijet, sve što je unutra i sve što je vani; isti je to doživljaj onoga koji zagrli apsolutno te više ne zna što je unutra, a što vani. Carlyle stoga odvažno tvrdi kako je ljubav, zapravo početak znanja kao što je svjetlost početak svijeta.

Da, ljubav je svjetlost. To je svijetla točka koja zasljepljuje; nemojmo to zasljepljivanje shvatiti pogrešno, u smislu u kojemu ga često tumačimo. Zasljepljenost u ljubavi posljedica je prestanka potrebe za gledanjem. U ljubavi je sve jasno, u ljubavi vjerujemo te nam nije potrebno vidjeti, istraživati i analizirati. Pritom se ne treba plašiti da se uništava spoznaja koju je čovjek vjekovima mukotrpno skupljao. Ljubav daje svim spoznajama novi predznak. Ljubav nam omogućuje izravnu spoznaju bez mnogih stranputica, poznatih u znanosti ili logičnom traganju.

Laž se u ljubavi prepoznaje kao sjena, čime je svjetlost istine istaknutija. Gibanjem ljubavne svjetlosti sjene nestaju, a nove se stvaraju. Time se prepoznaje relativnost postojanja svega tamnoga. Ljubav ismijava i omalovažava laž. Na isti način usitnjuje patnju i svako zlo; njihova veličina nestaje, njihova moć slabi.

Kako su mudri oni, koji su ludi samo u ljubavi (J. Cooke).

Ljubav je ludost, rekoše mnogi. A što je ludost? To je neposlušnost krutim običajima i standardima svagdašnjeg života. No, tom se neposlušnošću ostvaruje sloboda. Ljubav, na taj način, ukida dominaciju opsesivnoga koje je nastalo od silnoga straha pred slobodom, od osjećaja vlastite nesposobnosti. Najveća je nesposobnost i nesreća nemogućnost voljenja.

Slobodu mnogi zovu ludost. Kako je ljubav sloboda često se i ona naziva ludošću. Ljubav omogućuje i blizinu nečijih mana, koje tek u blizini možemo spoznati. Ljubav nije prihvaćanje mana nego njihovo obezvređivanje; kreativnost ljubavi manipulira manama i pretvara ih u vrline. Svaka je mana učiteljica o sporednim stazama postojanja.

Ljubav pretpostavlja promjenu vlastite osobnosti. Za užitak u ljubavi moramo se odreći sebe (Hafiz). To je odricanje prividno. Ljubav mijenja osobnost, nestaje stara, manje kvalitetna osoba i stvara se nova. Doista nestaje naše ja, ali na njegovu se mjestu stvara nešto vrednije, novo ja.

Ako ste propustili: Sreća i ljubav – 1. dio

prof. dr. sc. Vladimir Gruden, dr. med., spec. psihoterapije, Izvor:  www.zdrav-zivot.com.hr/

Prijatelj vašeg uspjeha