SREĆA I LJUBAV – 4.DIO

Ne ljubimo samo druge, ljubimo i sebe. To je polazište svakoj drugoj mogućoj ljubavi, tj. spoznaji. Sebe spoznajemo ljubavlju prema sebi. Potrebno je sve svoje dimenzije prihvatiti kao moguće.

Ne trebamo se plašiti ili sramiti niti jedne dimenzije svojega postojanja. Prihvatiti sebe onakvim kakvi jesmo znači voljeti sebe, što znači ostvariti beskrajnu sreću. Takav je stav hrabrost no hrabrost nam daje ljubav. Sve je drukčije kada volimo, pogotovo sebe. Ljubav se rađa u prihvaćanju sebe, u toleranciji samoga sebe.

Ljubav stvara čovjeka slobodnim. Daje sve za sve, a ima sve u svemu (Kempinski). Sloboda je povijesna težnja čovjeka. No čovjek je nije ostvario ako nije ljubio. Ne treba se boriti za slobodu od…, već za slobodu za…ljubav. Kada čovjek ima ljubavi, nema straha (Lao – Ce). O strahu smo već pisali. Prisjetimo se tvrdnja kako nasuprot ljubavi ne stoji mržnja, nego strah. Plašimo se, zapravo onoga što je nepotpuno, nesavršeno i necjelovito. Ljubav, koja tolerira sve, jedina je sposobna ujediniti sve. Ona jedina može svaku pojavu učiniti cjelovitom. Stoga ljubav briše strah. U ljubavi prihvaćamo nepoznato kao svoje. I to je način otklanjanja straha jer nas često plaši ono nepoznato.

Što se čini iz ljubavi, događa se uvijek s one strane dobra i zla (Nietzsche). Zbog čega? Zbog toga što se u ljubavi dobro i zlo podnose, nestaje njihova polarizacija.

Ljubav je izravna spoznaja, a razum zaobilazna i nikada sigurna. Razum nam služi samo kao igra kojom pokušavamo razumjeti istinu i sa strane razmišljanja. Razumu možemo dopustiti igru s istinom samo ako ga ne shvatimo ozbiljno.

Dopustimo si stoga ljubav. U bilo kojemu obliku ona nas uvijek ujedinjuje. Ne prezrimo sebe. Prihvatimo sebe i svoje postojanje. Plašimo li se da bi drugi mogli zloporabiti našu ljubav, tada volimo u tišini.

prof. dr. sc. Vladimir Gruden, dr. med., spec. psihoterapije, Izvor:  www.zdrav-zivot.com.hr/

Prijatelj vašeg uspjeha