Sreća i ljubav – 1.dio

Sretan je onaj koji misli da je sretan. Publilius Syrius

Sreća ne ovisi o bogatstvu, izobrazbi, dobi, mjestu stanovanja, spolu, rasi ili djeci. Sreća je stanje duha, rezultat naših doživljaja i misli, pozitivnoga odnosa prema drugima i usklađenoga života, što podrazumijeva veliku težnju za obogaćenjem svoje osobnosti.

Znanost malo zna o ljubavi; radije taj pojam zamjenjuje nazivom libido. Ista je sudbina sa srećom. Rijetko, točnije nikada sreća ne postaje objektom znanstvene pozornosti. U psihoanalitičkim je promišljanjima zamjenjuje pojam gratifikacija. Sigmund Freud i njegovi sljedbenici gratifikaciju smatraju motivacijom sveukupne ljudske djelatnosti, a cilj svih ljudskih djelatnosti bi bio libido, odnosno ljubav. Immanuel Kant sreću smatra višom od zadovoljstva, a nižom od blaženstva. Friedrich Nietzsche, pak, slavi sreću riječima: Ipak sva veselja žele vječnost, žele duboku, duboku vječnost…

Sve činimo zbog sreće; sreća je nositeljica života. U medicinu sreća se uvodi uz pomoć humora kao jedna od terapijskih tehnika. Danas se sreća smatra uspješnim lijekom protiv stresa i njegovih posljedica.

Sreća je sklad.

To je ponajprije sklad unutar sebe; na unutrašnjem se skladu osniva i skladnost između sebe i okoline. Sreća nije grijeh bez obzira što je često vežemo uz spolnost koja je jedan oblik ljubavi. Sreća povezana s mirom definicija je kvalitetnog života. U takvome jedinstvu sreća postaje putokaz istine. Bez straha od predrasuda i pogrešnih usmjerenja, svi putovi koji nas usrećuju vode k istini. Čovjek, koji je generacijama naučen živjeti “u dolini suza”, odgojen od tjeskobnih i depresivnih odgojitelja, mora promijeniti životnu tugu u životnu radost. Sreća jest osnovno pravo proklamirano u Američkoj Deklaraciji. Riječ je o neotuđivom pravu svake osobe. Svaki ozbiljniji filozofski i religiozni sustav otvara put prema individualnoj i grupnoj sreći.

U svagdašnjem je poimanju sreća sadržana u zadovoljstvu, odsustvu boli, intelektualnom dubokom razmatranju, jedinstvu s Bogom, prijateljstvu, djeci, bogatstvu, osjećaju časti, uspješnoj djelatnosti i željenom društvenom položaju.

Benjamin Franklin pisao je kako se sreća ne ostvaruje rijetkim darovima dobre sudbine nego svagdašnjim malim doživljajima. Time je pokazan praktični put dosizanja sreće. Psiholog El Diener nastavlja Franklinova razmišljanja sličnim stavom; za njega je sreća akumulacija mnoštva malih pozitivnih iskustava kao što su: opušteni izlet, zadovoljstvo putovanjem u prirodu, ugodan razgovor s prijateljem ili mirno ispijanje čaja.

Postoje određene predrasude glede sreće. Što je, recimo, s bogatstvom. Nedvojbeno je bolje biti bogat nego siromašan. Siromaštvo se ne smije romantizirati. I Aristotel i kralj Solomon smatrali su bogatstvo jednim od čimbenika sreće, ali ni u kojem slučaju bogatstvo nije apsolutno osiguranje sreće. Znanstvena su istraživanja pokazala više sretnih ljudi u bogatijim državama kao što su SAD, Danska, Švicarska i Nizozemska. Mnoštvo novca, međutim, nije osiguranje sreće; bogata je, pak, ona osoba koja je sretna s onim što ima.

Mladost izgleda sretnija nego starost, no sreća ne mora ovisiti o godinama ako je osoba sposobna na prilagodbu promjenama koje donosi starenje. Istraživanja su pokazala kako je za oba spola život podjednako težak i podjednako sretan. Razina izobrazbe također ne osigurava sreću bez obzira na to što ona daje izvjesnu prednost u životu. Nije nađena ni bitna razlika u sreći među raznim rasama. Nakon boravka u prirodi i u mirnom okruženju ljudi se više smješkaju i sretniji su; lakše je, dakle, biti sretan izvan velikoga, iscrpljujućega grada. Sreća, znači, ne ovisi bitnije o bogatstvu, izobrazbi, dobi, mjestu stanovanja, spolu, rasi ili djeci. Ne može se naći odnos između sreće i vanjskih životnih uvjeta.

Sreća je stanje duha.

Ona je rezultat naših doživljaja i naših misli, pozitivnoga odnosa prema drugima i usklađenoga života, što podrazumijeva veliku težnju za obogaćenjem svoje osobnosti. Nismo sretni ili nesretni zbog događaja nego zbog doživljaja. Ključ za ostvarenje sreće leži u ovim preduvjetima: samopouzdanje, samopoštovanje, optimizam, osobna kontrola, društveni odnosi, životna usklađenost i transcedentnost (nadnaravnost, izvaniskustvenost).

prof. dr. sc. Vladimir Gruden, dr. med., spec. psihoterapije, Izvor: www.zdrav-zivot.com.hr/

Prijatelj vašeg uspjeha