Sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo

„Za mene je sreća što me naprijed tjera, kuća i tišina za me karijera, za mene je sreća jedina i prava kuhinja i djeca, prijemi i slava, za mene je sreća što se dugo pamti, haljine i nakit, što će mi dijamanti… za mene je sreća slučajno poznanstvo, pisma prijatelja za me je prostrantsvo, za mene je sreća kad se živi noću, prozori u cvijeću…“ – pjevaju Gabi Novak i Radojka Šverko.

Zanima me što je za druge ljude sreća, jer imam osjećaj kako danas svi samo jure za novcima i u svemu gledaju korist. Isto tako vjerujem da se mnogi ne bi složili sa naslovom ovoga članka, jer mislim da se sreća danas previše traži u materijalnim stvarima, dok su duhovna bogatstva zanemarena. Ako u nečemu ne vide korist, za ljude odmah u tome nema ni sreće.

Ajde za onim što voliš!

Pitaju me neke osobe zašto učim jezike, npr. čemu učenje španjolskoga jezika. Razmišljaju i kažu mi da ako želim bit prevoditelj trebam jako dugo učiti neki jezik i znati ga predobro. Ja ne želim biti prevoditelj, i učim španjolski jer mi je jako lijep jezik, jer bih voljela jednom posjetiti Španjolsku i razgovarati ondje na njihovom jeziku. Sa učenjem svakog stranog jezika postoji način da ti to znanje jednoga dana pomogne na financijskom polju, ali meni to nikako nije bila prvotna namjera. Vjerujem nekako da ako ideš za onime što te u životu zanima i što voliš, da tada postoje veće šanse za uspjeh na tome polju nego da ideš za onime što te ne zanima.

Znam puno studenata koji su upisivali fakultete koji su bili ne njihova, već želja njihovih roditelja, kao što je na primjer ekonomija, i sada su zaglavili na parcijalama, ili su odustali od fakulteta i sl. Zato zašto se siliti i raditi nešto što ne voliš jer te na kraju puta  „čekaju“ novci ako bi te puno više veselilo nešto drugo i prije ćeš uspijeti u onome što voliš. Zar ne bi svi trebali težiti sreći?

Kada je na primjer u pitanju moja struka teško je odmah naći posao, većinom svi prvo traže volontiranje. Ali, od nekuda treba početi. Tako me neki pitaju čemu volontiranje na portalima, ili u novinarskim redakcijama. Mislim da je super stjecati iskustva, nova poznanstva, i ja osobno uživam u pisanju članaka, jer je to nešto što me opušta i jako sam sretna kada vidim da su mi članci objavljeni.

Ajde za malim stvarima!

Spomenula bih i kako dolazim iz maloga grada, Siska, koji je sat vremena udaljen od Zagreba. U Zagrebu sam smještena u studentskom domu, ali kako mi je rodni grad blizu često putujem doma. Naravno, ni to ljudima nije jasno, jer što moj grad ima za ponudit u usporedbi s jednim Zagrebom. Istina je da puno toga propada i imam osjećaj kako se samo sve više i više birtija otvara, no tu je moj dom. Veseli me ići doma, jer imam odlične odnose s obitelji i volim s njima provoditi vrijeme, volim ići u šetnju sa svoja dva psa, uživati u vlastitom dvorištu i voćnjaku, te obožavam otići u vožnju gradskim ulicama iako u  par minuta obiđem cijeli grad, ali to mi je pravi gušt nakon Zagreba koji je pun gužvi i stalno netko nekuda žuri i obavezno se čuje truba.

Ponekad mi paše izgubit se u toj zagrebačkoj gužvi, među ljudima koji me ne poznaju, ali ponekad, iako je to često i minus nekad mi je ipak drago jer se u malom gradu poput moga svi međusobno manje više znamo, barem iz viđenja. Mene vesele male stvari. Neki bi možda rekli da sam budala, naivna budala koja je jedna od rijetkih a da ne traži korist u gotovo svemu što radi i od svakoga poznanstva, no ja sam sretna, i ono što volim i radim moja je stvar.

Ne idi samo za parama!

Naravno, shvaćam koliko je novac bitan i znam koliko iznose režije stanovanja i raznorazni troškovi – hrana, benzin itd. Lijepo je i izlaziti vikendom, ili otići nekuda na putovanje. Bez novaca je puno želja teško ostvarivo. Kao većina drugih studenata, također si nađem neke posliće s kojima  nešto zaradim i to mi je super, ali imam puno aktivnosti koje ne donose neke prihode i to ljudi ne razumiju.

Ali, kao što sam rekla mene te aktivnosti čine sretnom, te koliko s jedne strane bez veze zvuči kada kažem „nije sve u parama“, toliko s druge strane ipak ima istine u tome. Mislim da je najbitnije na svijetu biti zdrav. Tada možeš sve što poželiš Ako nemaš zdravlja, tada ti novci ne znače ništa.

Zatim ljubav – cijeli svijet je ljepši kada si zaljubljen; iskreni prijatelji – pravo blago koje treba čuvati; obitelj naravno itd. Novci su itekako bitni, ali ne volim pretjerivanja – raditi nešto što nije u skladu s tvojim željama, moralnim načelima i sl., druženja s ljudima koji te živciraju i ne podnosiš ih, ali u tome druženju vidiš korist. Tu za mene gubiš svoje dostojanstvo. Tko će te poštovati, ako sam sebe ne cijeniš.

Zatim, sponzy djevojke – nikada neću razumijeti prodavanje sebe za par boljih krpica, dobre automobile, što već…Ima li osoba koje kao i mene jako razveseli osmjeh prodavačice ili nepoznatih ljudi na ulici, fina klopa, dobar film, naizgled obična šetnja gradom s dragim prijateljima, koja za tebe nikako nije obična već pravo uživanje i još hrpa raznih „sitnica“? Imam osjećaj da je takvih osoba sve manje. Možda su vremena teška, ali nikome neće pomoći kukanje i negativne misli. Iako, iz mojeg iskustva najviše kukaju oni koji za to imaju najmanje razloga.

Na jednom internetskom blogu pronašla sam sljedeće riječi:

Sve što vam se u životu događa i sve što vam se dogodilo i sve što će vam se tek dogoditi Vi privlačite u svoj život. To radite snagom slika koje stvarate u svojemu umu. Snagom vaših dominantnih misli privlačite sve ono o čemu razmišljate. Sve ono što jesmo rezultat je onoga o čemu smo razmišljali, rekao je Buddha 500 godina prije nove ere.

Neki će se možda složiti sa citatom, neki ne. Prema citatu bi se reklo da ćemo pozitivnim razmišljanjem privući pozitivne stvari u svoje živote. Moje je mišljenje da nam pozitivni stavovi mogu samo pomoći.

Također, izdvojila bih i citat Arthura Schopenhauera koji kaže: „Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.“

Prva asocijacija na opis današnjeg svijeta mi je žurba, svi nekuda jurimo, i kao što sam već navela – prema mome mišljenju ta jurnjava ide previše u smjeru materijalnih stvari. Ljudi, stanite malo, obratite pažnju na male stvari, veselite se svemu što radite. Život je kratak i treba ga ispuniti pozitivnim i lijepim trenucima, okruženi ljudima koji su nam dragi.

Ana Božičević, www.alfa-portal.com

Prijatelj vašeg uspjeha