Što god prošli imate razloga za nadu!

Život nas mnogo puta baci na koljena: razočarenje, bolest, smrt drage osobe i mnogo drugih stvari.

I tada donosimo važnu odluku: ostati na zemlji ili ustati i ponovno nastaviti ići dalje. No kakva god bila bol koju smo prošli i kakvi joj god bili razlozi ona je sredstvo našega odrastanja i sazrijevanja jer nakon nje više nikada ništa neće biti kao prije. Bol je tu da osjetimo da smo doista živi, budući da veliki dio našega života prolazimo nesvijesni svega što nam se događa i pomalo nezahvalni za sve što jesmo i imamo.

Često u glavi vrtimo filmove da se uvijek netko drugi treba pobrinuti za naš život i da se životna svakodnevnica sastoji samo od uspona. Kada počnu padovi sruše se sve iluzije i shvatimo da smo prepušteni sami sebi i da jedino što možemo učiniti jest krenuti u borbu. Ukoliko nešto želimo biti i imati nikada to nećemo postići ukoliko se ne izborimo za to. Vjerom, srcem, umom, rukama, nogama, cijelim svojim bićem.

A onda dolaze iskustva kroz povrede ali i lijepe stvari. To je ono što nas uči da imamo mogućnost ne samo birati svoj put već i oblikovati svoj život onako kako mi želimo a ne onako kako nam nameću drugi. Suočavanje sa sadašnjošću je znak da napokon postajemo zreli ali da nismo ni blizu zrelosti koju tek možemo postići. Tada shvaćamo da za sve velike i lijepe stvari u životu treba vremena da bismo postali ono što tek trebamo postati.

I na koncu što god prošli imate razloga za nadu. Ne možete i ne smijete reći: potonule su mi sve lađe. Jer i ako je to istina tada se sjetite da znate plivati i da će uvijek netko za koga se najmanje nadate doći i okrenuti vaš život u drugom pravcu. Niste sami koliko god to izgledalo jer svi mi prolazimo iste bitke i nalazimo se na istom moru života. To je posljedica naše odluke da izgubimo iz vida staru obalu i otkrijemo novi i bolji svijet.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha