Što je emocionalna inteligencija?

Mnogi govore o inteligenciji, ali malo ljudi zna što je to. Primjerice, znate li da se u ljudi može mjeriti više vrsta inteligencije, a ne samo ona koju poznajemo pod kraticom IQ? Jedna od važnijih je emocionalna inteligencija koja je katkad mnogo važnija od visokog kvocijenta inteligencije. Zašto – doznajte u ovom tekstu!

Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihova jasnog razumijevanja, kontroliranja i korištenja za izražavanje misli. Ona je važna u ljudskom životu jer osjećaji imaju presudnu ulogu u snalaženju u svakodnevnim situacijama, komuniciranju s drugim osobama i, najvažnije, u donošenju odluka. Kao što se kvocijent inteligencije skraćeno piše IQ, tako se emocionalna inteligencija označava s EQ.

Ideja o emocionalnoj inteligenciji pojavila se 1990. godine kada su psiholozi J. Mayer i P. Salovey prvi puta upotrebili taj izraz. No emocionalna je inteligencija svjetsku slavu doživjela 1995. godine kada je D. Goleman objavio svoj bestseler s istim naslovom objasnivši razliku između emocionalne inteligencije i IQ-a, te iznijevši mnoštvo dokaza kako visoki kvocijent emocionalne inteligencije najčešće jamči privatni ili poslovni uspjeh u životu.

Emocionalno inteligentna osoba neće se lako zbuniti, rijetko žali za svojim odlukama ili postupcima, te se vrlo dobro nosi sa stresom. Ona prihvaća izazove i ne slama se pod pritiskom, sama si određuje granice, te ima visoko samopouzdanje i zna prepoznati svoje vrijednosti. Uglavnom je zdravija i zadovoljnija životom.
Najvažnije od svega je da se za razliku od kvocijenta inteligencije, kvocijent emocionalne inteligencije (EQ) može razvijati – na njegovu se povećanju može raditi bez obzira na godine. Ona se razvija tijekom života i s iskustvom pojedinca.

Kako se mjeri?

Kod mjerenja individualnih razlika u emocionalnoj inteligenciji najčešće se spominju dva pristupa: a) samoprocjena vlastitih sposobnosti i b) ispitivanje emocionalne inteligencije testovima. Prvi poznati test emocionalne inteligencije je Multifaktorska skala EI.

I u Hrvatskoj je objavljeno nekoliko testova emocionalne inteligencije. Oni su osnova za mnoge programe razvoja emocionalnih sposobnosti i vještina za različite skupine ljudi (djecu i odrasle). Zbog nastojanja da otkrije i istakne pozitivne osobine pojedinaca, emocionalna je inteligencija od početka prihvaćena u, takozvanoj, pozitivnoj psihologiji.

Želimo li ukratko objasniti pojam emocionalne inteligencije, tada bi to bio skup emocionalnih i društvenih vještina koje čovjeku pomažu da bolje funkcionira i lakše se nosi sa svakodnevnicom. Dakle, emocionalna inteligencija je nešto što se riječima dade lako opisati, ali je istovremeno i prava životna mudrost.

Korisnija u životu

U djetetovu razvoju emocionalna inteligencija važna je barem koliko i kvocijent inteligencije, iako se u našem društvu potonjemu pridaje puno više važnosti nego EI. Primjera radi, istraživanja su pokazala da članovi Mense (kluba najinteligentnijih) ne pokazuju veći ukupni uspjeh u životu od prosječno inteligentnih.

Visok stupanj inteligencije, očito, nije preduvjet da bismo zadržali partnera, ostvarili uspješne veze s drugim ljudima, bili vedri i optimistični. No, visoka emocionalna inteligencija će nam pomoći upravo u vještinama ophođenja s drugim ljudima, u tome da lakše svladavamo stres, manje tragično sagledavamo probleme i slično.

Emocionalna inteligencija nešto je što djelomično nasljeđujemo s genima, ali i učimo. Što ranije počnemo svladavati brojne emocionalne i društvene vještine, to će nam zbog visoke emocionalne inteligencije život biti lakši i ugodniji.

Uči se…

Činjenica jest da se ljudi međusobno razlikuju po karakteru, tako da se neki sretnici među nama rađaju prirodno s velikim optimizmom i s visokom emocionalnom inteligencijom, no istina je da većina nas ipak nema takve genetske uvjete.

Odlična vijest je da postoje vrlo jednostavni i razrađeni trikovi, vještine, navike i igre kojima možemo poboljšati emocionalnu inteligenciju. Kako je emocionalna inteligencija ipak u manjoj mjeri genetski uvjetovana, to nam omogućuje da popravimo propuste prirode i sami utječemo na razvoj vlastitih kao i sposobnosti svoje djece.

Emocionalnu inteligenciju najlakše ćemo poboljšati djeci tijekom odgoja i razvoja, iako nema prepreka da i odrasli rade na poboljšanju svoje emocionalne inteligencije. Još jedna dobra vijest je da roditelji koji razvijaju djetetovu emocionalnu inteligenciju istovremeno rade i na poboljšanju svoje.

Danas je teže

Emocije su nešto što je u prošlosti predstavljalo prirodnu zaštitu i instinktivne ljudske reakcije: strah nam pomaže da izbjegnemo opasnost, da se ne povrijedimo, uz pomoć ljutnje lakše svladavamo prepreke (adrenalin nas tjera naprijed)… U slučaju naših primitivnih predaka sve je bilo jednostavno – emocije su se aktivirale u pravim trenucima.

No, danas, najviše zbog stresnih uvjeta života, ljutnja se aktivira u gradskim gužvama; tijekom gledanja televizije aktiviraju se sve vrste emocija, pa čak i za vrijeme igranja videoigrica. Priroda nije predvidjela ovakav način života i naše nas emocije često zbunjuju, pa i ometaju.

Emocije su biokemijske reakcije u mozgu, te se aktiviraju na podražaj. Dakle, u prošlosti su podražaji opravdavali aktiviranje emocija, dok danas to više nije uvijek tako. Srećom, kako su emocije biokemijske reakcije, tako postoje vrlo jednostavni načini da promijenimo svoj mozak i mozak svoga djeteta, odnosno da se ‘istreniramo’, naučimo drugačije reagirati i time povećamo svoju emocionalnu inteligenciju.

 Ana B. Izvor: //altertv.org/

Prijatelj vašeg uspjeha