Što kada shvatim da sam i sam potreban vlastite ljubavi?

Carl Gustav Jung jednom je jednom rekao: “Nahraniti gladne, oprostiti uvredu i ljubiti neprijatelja – to su uzvišene vrline.

Ali, što ako otkrijem da se najsiromašniji prosjak i najbesramniji drznik nalaze u meni, i da je meni potreban dar vlastite dobrote, i da sam ja sam sebi neprijatelj kojeg valja ljubiti – što tada?” Dođe to čovjeku pred oči kada shvati koliko je svojih snova ugušio, nada ubio, mogućnosti sasjekao u korijenu i onda se nakon svega priupitato zašto mu u životu ne ide.

Što kada shvatim da sam i sam potreban vlastite ljubavi? Ne onog sebičnog okretanja samo svojim željama i prohtjevima već onog univerzalnog osjećaja, da kada vidim da me drugi prihvaćaju ovakvoga kakav jesam, da me drugi poštuju u svim mojim nastojanjima, da to isto pokažem sam prema sebi. Tek poštujući sebe mogu započeti iskreno poštovati drugoga, ne samo pretvarati se i ulagivati mu se radi vlastitih ciljeva.

Kada shvatim da sam i sam potreban vlastite ljubavi shvaćam da moram preispitiati kakav odnos imam prema sebi. U toj refleksiji mi postaje jasno zašto me mnogi ljudi u životu ne poštuju, zašto se ponekad prema meni ponašaju kao da sam samo neka stvar koji im treba u zadovoljenju njihovih potreba i želja, te prema kojoj su naklonjeni samo do onoga trenutka dokle im ta stvar služi, a onda je poslje toga odbace.

Kada shvatim da sam i sam potreban vlastite ljubavi neću više ignorirati svoje duboke čežnje, stavljati svoje snove na zadnje mjesto, i govoriti da sam slab i da je život prema meni nepravedan. Svakoga ću dana iskoristiti one mogućnosti koje su preda mnom ne zakopavajući se u rupu straha i sumnje, pokazat ću brižnost i nježnost prema samom sebi, a onda imati snagu da tom istom energijom istinski zračim i prema drugima.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha