Što pamtimo?

Iskoristite svoje darove i povećat će se vaše samopouzdanje. Odbacite sve loše prilike u životu, jer će vam prije ili kasnije doći ne samo dobre, već i izvaredne prilike.

Jednom sam pitao grupu učenika da mi nabroje lijepe stvari koje su im se dogodile prošlog tjedna. U početku su svi ostali zbunjeni mojim pitanjem kao da sami ih pitao nešto što nema smisla ili naprosto nešto što oni nisu učili. Na koncu sam počeo na silu izvlačiti iz njih pojedine lijepe stvari. Jako su se teško i sporo otvarali i na kapaljku nabrajali ono lijepo što im se dogodilo. Kada sam idući sat postavio isto pitanje ovaj put je bilo mnogo lakše nabrojiti ono pozitivno u njihovim životima. Bilo mi je drago što vidim pomak. Kada sam treći put došao u razred nisam pitao ništa i odmah sam prešao na lekciju. Tada je jedan od njih ustao i rekao: Moram vam prije reći što mi se lijepo dogodilo.

Upravo je u tome mudrost istinskog življenja a ona se sastoji u pamćenju samo lijepih stvari. Koliko puta kada odlazimo na počinak prevrćemo u sebi neku negativnu situaciju u kojoj smo se našli predhodnoga dana. Naime, što se tada događa? Ta misao širi se po cijelom našem umu i šalje podatke o tome kako smo neuspješni, te sutradan kada ustajemo i polazimo na svoje redovne zadatke podsvijesno znamo da nećemo uspjeti. Upravo je to jedan od najboljih načina slabljenja vlastitog samopouzdanja.

Loše misli su prostori kroz koje strahovi ulaze u naš život. To dakako ne možemo pratiti odmah ali nakon nekoga vremena uočavamo pojave novih strahova. Zato bismo ih mogli usporediti sa sjemenom kukolja. To je onaj kukolj kojega smo sami iz neznanja bacili na polje našega života te se kasnije svim silama trudimo da ga odstranimo. Kada pustimo prve negativne misli one rašire prosor za druge negativne misli i mi se počinjemo ponašati poput ovisnika koji ih treba za normalno funkcioniranje.

Zašto je danas tako rijetka pojva da će ljudi početi pričati o nekim lijepim događajima koji su im se dogodili a negativne događaje prepričavaju svima? Sve to navodi da se u čovjeku nalazi jedan primarni paradoks. Naime iako bi želio sreću i uspjeh on će mnogo više pričati o svojoj nesreći i svome neuspjehu. Zato moramo reprogramirati sebe. U računalu postoji jedan problem koji skenira viruse koji mu mogu naštetiti te ih kasnije odstranjuje. Problem predstavljaju oni najveći virusi koji mogu uništiti cijeli sustav. Upravo je to problem i u našim životima. One najveće negativne misli kao da su već srasle u naše tkivo te sve što činimo pomalo činimo na svoju štetu.

Zato treba promijniti paradigmu gledanja na svijet. Izbacivši jednu, deset, ili stotine negativnih misli tijekom jednoga dana nećete postići ništa. Stvorite pozitivnu paradigmu od samo pozitivnih stavova. To znači prije svega i na silu nekada gledate pozitvno. Vjerujte u život i vidjet ćete kako će vam ta pozitvnost doći sama od sebe. Iskoristite svoje darove i povećat će se vaše samopouzdanje. Odbacite sve loše prilike u životu, jer će vam prije ili kasnije doći ne samo dobre, već i izvaredne prilike. Kada jednom počnete tako razmišljati i živjeti neće vam više biti problem nabrojiti stotinu lijepih stvari koje vam se dogode tijekom dana. Tek tada razumijet ćete snagu zahvalnosti koja će preobraziti vaš život.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha