Što sa svojim životom kada ostanete bez živaca za sebe i za druge?

Što sa svojim životom kada ostanete bez živaca i za sebe i za druge, kada više nemate snage trpjeti svoje, a ni tuđe pogreške?

Što kada vas svaki licemjereni pogled počinje debelo bosti u oči? Što kada prozrete igru ljudi koji se nazivaju vašim prijateljima, a jedva čekaju da vam spuste, da se pokažu da su u nečemu bolji od vas i da vam to nabiju na nos? Što kada shvatite da ste toliko iskustava prošli a ništa iz njih niste naučili, jer gomilate uvijek iste pogreške?

Što sa svojim životom kada ostanete bez strpljenja da tolerirate nečiju glupost ili ono još gore od nje? Što kada shvatite da vaša hrabrost ne odazivlje na vaše pozive već se samo zatvarate u mišje rupe čekajući da prođu sve oluje? Što kada shvatite da vam je svejedno imali ili ne imali prilike, jer ih ionako nećete iskoristiti? Što kada pogledate sebi u oči i vidite neku drugu osobu, osobu koju nikada niste poznavali?

Ništa za to! Dio je to našega svakodnevnoga puta s kojim se suočavamo, sumnje su to s kojima rastemo i sazrijevamo, izazovi su to na kojima se podižemo i padamo. Samo jedno treba, ne mijenjati drastično svoj put, već sačekati da se prašina razmišljanja slegne i da se stvari vide onakve kakve doista jesu, a ne onakvima kakvima ih čini naš um. To je naš rast u kojem ćemo postati ili više ljudi ili ćemo s druge strane sebe još više uništiti.

Problemi su naš poziv da otvorimo oči i pogledamo kakav je doista život, a ne da se neprestano zavaravamo i živimo u uvjerenju da je nešto što nije i da smo nešto što nismo. Poziv je to da skinemo ružičaste naočale s lica i suočimo se s činjenicom da životne priče nisu uvijek neki sladunjavi romani već drame koje moramo sebi olakšavati i prilagođavati, jer ćemo suprotno izgorjeti. Kada ostanete bez živaca za sebe i za druge, ne brinite se, rezerve su to koje su obnovljive i s kojima kada prespavate i kada se odmorite možete opet krenuti od početka.

Mario Žuvela

Prijatelj vašeg uspjeha