Svako dijete je darovito – zastarjeli školski sustav pretvara djecu u gubitnike

Svako dijete je darovito, a na nama je da to prepoznamo – tvrdi njemački znanstvenik i neurobiolog Gerald Hüther i upozorava da je nužna radikalna promjena u shvaćanju odgoja i školovanja jer zastarjeli školski sustav šteti djeci i cijeloj zajednici, kako u Njemačkoj, tako i u ostatku Europe.

On je, naime, u hit knjizi pod naslovom “Svako je dijete darovito”, koja je i kod nas nedavno objavljena u izdanju Harfe, iznio znanstvene dokaze za svoje tvrdnje. Hüther primjećuje da roditelji i škole čine sve da bi poticali sposobnosti djece. Imamo odlične učenike i studente koji se, međutim, u poslovnom svijetu pretvaraju u gubitnike. Razlog je u tome, kaže autor, što nam se obrazovni sustav temelji gotovo isključivo na prenošenju znanja i na postignućima, stoga na tom putu gubimo brojne neiskorištene i frustrirane talente.

Kruti zahtjevi sustava

– Tko želi postati liječnik, u našemu školskom sustavu mora biti dobar matematičar, ali ne mora uz to biti i empatičan. Trenutačno poimanje darovitosti i ‘inteligencije’ nije samo pogrešno, već je i vrlo opasno – objašnjava Njemac, kojeg je na pisanje knjige potaknulo iskustvo boravka u prirodi s djecom koje je društvo stigmatiziralo zbog dijagnoze ADHD-a i proglasilo ih “problematičnima”. No, nakon samo mjesec dana terapeutskog rada na osnaživanju osjećaja zajedništva, timskog rada i empatije djeca su pokazala izvanredan napredak u ponašanju te je do izražaja došla njihova darovitost.

A s Hütherom se slaže i profesorica Tanja Đaković, inače članica Upravnog vijeća za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Kaže kako je i hrvatski školski sustav prilagođen manjem broju djece.

– Profesor koji upotrebljava različite oblike i metode rada vrlo vjerojatno će pokriti širi spektar različitih dispozicija u učenju djece. Međutim, prilagodba nastavničkog pristupa djeci ne ovisi samo o učitelju, već i o krutim zahtjevima sustava. Naš plan i program rada opterećen je sadržajima i ostavlja vrlo malo prostora za autonoman rad – objašnjava profesorica i ističe kako zaista sva djeca na početku osnovne škole imaju iste osobine.

Učenje kroz zabavu

– Ona su u dobi od 7 ili 8 godina kreativna i inovativna, no zahtjevi za memoriranjem i reproduciranjem mnogo sadržaja uzrokuju da manje maštaju, sužavaju prostor djelovanja i razvoja djece – komentira.

Ideju da se početak škole u Hrvatskoj, po uzoru na neke druge zemlje, pomakne na raniju dob, od samo pet godina, Tomislav Kuljiš iz centra Prirodno roditeljstvo nikako ne podržava.

– To bi bio nazadak. Mozak je u tom periodu zaista sposoban za učenje, ali kroz igru. Djeca su dizajnirana da uče kroz igru, tada postaju kreativnija, inteligentnija, naprednija… Ovdje se radi o pogrešno shvaćenoj informaciji. Rana edukacija ima smisla, ali mora im biti zabavno – objašnjava Kuljiš.

A kako djeca na svijet dolaze s različitim talentima, Hüther smatra da je vrlo nepouzdano ograničiti pojam darovitosti samo na onu djecu koja su nadarena na intelektualnom polju.

– Cijenimo ako netko brzo shvaća, može puno toga upamtiti i dobar je u analitičkom mišljenju. No, možda ćemo za 50 godina smatrati darovitom onu djecu koja budu imala posebne talente na socijalnom ili emocionalnom polju – objašnjava njemački znanstvenik. Ističe i kako na neurološki razvoj djeteta pozitivno utječe pozitivna, otvorena okolina, ispunjena ljubavlju i motivacijom.

Kreativnost

– Naime, svako novo otkriće u djetetovu mozgu izaziva bujicu oduševljenja, kakvu mi odrasli gotovo više ne možemo ni zamisliti. To je najvažniji pokretač za daljnji razvoj mozga – kaže.

Moramo, tvrdi, prestati stvarati pritisak i stres već u djetinjstvu. A istu stvar ističe i Kuljiš.

– Svako dijete je genijalac. Mi, roditelji, imamo ideje i projekcije i htjeli bismo ga uklopiti u svoju sliku njega te tako onemogućujemo razvojni proces – tumači nam.

Gerald Hüther u svojoj novoj knjizi “Svako je dijete darovito” ističe i da škola može pogrešno napraviti što god hoće, samo ne smije pogriješiti u jednom: ne smije djeci uništiti predanost i strastvenost.

 

Hütherov savjet roditeljima

Omogućite djeci druženje i s drugim odraslim osobama kako bi stekla što više različitih iskustava. Bake i djedovi, nogometni trener, susjedi, što više ljudi dijete upozna, veća je šansa da se među njima nalazi netko tko će ga vidjeti i voljeti onakvoga kakvo ono jest. Baš kao i Pipi Duga Čarapa – ona odgovara tom modelu.

Pipi Duga Čarapa je osebujna, divlja i tvrdoglava, no ona je ujedno i strah svakoga roditelja. Ali zato ima i bujnu maštu, odgovorna je za svoje postupke, poduzetna je i lako se oduševljava. Ima nevjerojatan potencijal.

Hütherov savjet školama

Idealna nastava trebala bi učenike potaknuti, ohrabriti i inspirirati da se zapute u život kao oduševljeni istraživači i kreativci. U tom slučaju djeca više ne bi svoj mozak koristila za učenje napamet svega onoga što će im trebati za ispite, već za ono što će im u životu doista trebati: za rješavanje problema, svladavanje izazova, stjecanje sposobnosti i vještina, razvijanje ideja te otkrivanje vlastitih mogućnosti.

U tu bi se svrhu odgojitelji u školama, pa i vrtićima, sebe trebali shvaćati samo kao pratnju u procesu učenja, osobe koje potiču na razvoj njihova potencijala.

 Andreja Bratić, Izvor: www.jutarnji.hr/

Prijatelj vašeg uspjeha