Svakodnevne laži

Claudia Mayer u knjizi »Pohvala laži – zašto ne možemo živjeti bez nje« poručuje da laž čini nama i drugima kompleksni zajednički život ne samo lakšim nego i uopće mogućim.

Primjer je lažni smiješak na usnama kao izraz dobrog raspoloženja i životne radosti. Svakodnevno se smješkamo a da se ne osjećamo dobro. U 50% slučajeva lažemo iz egoističkih razloga kako bi sebe bolje prikazali, ne bi bili ismijani ili krivo gledani. Laž nam olakšava život, a i onima koji s nama žive; neki u laži i uživaju.

Socijalne nas uloge često prisiljavaju da lažemo. Svakodnevno kao glumci igramo različite uloge i da bi njima zadovoljili, moramo lagati, umanjivati, prešutjeti, negirati i iskrivljivati. Laž je najbolja šansa da što manje sebe otkrivamo i tako se bolje prilagodimo situacijskim pravilima i djelujemo kako se od nas očekuje.

Često se skrivamo iza masaka. S maskama želimo na druge utjecati, sakriti neka svoje obilježja, imponirati, zastrašiti, privući. Maske nam pomažu da sakrijemo svoj pravi »ja«, svoju osobnost. Socijalne maske i uloge nisu čista laž i prijevara, dio su nas, često djelomice autentične i iskrene, ali i fasada iza koje sakrivamo svoje pravo lice, stvarno mišljenje, činjenično raspoloženje, ugodnu čežnju, nelagodni nagon, neoprostivu grešku, nenašminkano lice. Tako čuvamo svoju intimnost i privatni život kako ne bismo dali svima uvid u naše intimne doživljaje i misli.

Zainteresirani smo da stvorimo sebi imidž prije nego to drugi učine na naš račun. Maske nam služe da manipuliramo s drugima i utječemo na njihovo djelovanje i ponašanje. Uloge i maske na pozornici našega života imaju prednosti, ali i loše posljedice.

Ne samo mi nego i svi oko nas pogođeni su našim samozavaravanjem, jer se u svom djelovanju i odlukama dajemo voditi lažima o sebi. Naše unutarnje laži imaju jake posljedice prema van. Istodobno smo počinitelji, ali i žrtve svoje vlastite laži. U stanju smo sebi lagati, naročito što se tiče vlastitog života. Kada bismo bili bez iznimke iskreni, veći dio bila bi dosadna rutina. U našem društvu postoji obveza biti sretan, uživati i uspijevati. Lažući sebi i drugima, uljepšavamo svoj život, činimo ga interesantnijim i uzbudljivijim. Lažući, stvaramo si bolji svijet, pa na kraju i sami vjerujemo da smo doživjeli fantastični dopust, odmor, more. Samozavaravanje je redukcija kompleksnosti svakidašnjice, trik kojim sređujemo komplicirani život (Luhman). Samozavaravanjem ne uljepšavamo sebi samo sadašnjost nego i prošlost, pogotovo neuspjehe ili neku lošu sudbinu. Neki vjeruju godinama svojim unutarnjim lažima, svojim naknadnim racionalizacijama, i ostaju na svojim starim greškama. Da bi to samozavaravanje funkcioniralo, prisiljeni smo ne lagati samo sebi nego i svojoj okolini. Često i štetimo sebi kada lažemo.

Pavao Brajša Izvor: www.glas-koncila.hr

Prijatelj vašeg uspjeha