SVE ZA ŠTO MISLIMO DA MORAMO, RIJEŠI SE SAMO KAD PRESTANEMO VJEROVATI DA MORAMO MI

Siguran sam da se kad pročitate ovaj naslov u mnogima od vas nešto buni. Nešto negoduje i protestira, možda se čak naljutite ili osjetite uvrijeđeni. Međutim, to je istina. Ono što se u nekima od vas ljuti dolazi iz osobnog uma. Iz onog dijela vas koji je povjerovao, tj. zamislio da stvari u životu funkcioniraju na određeni način te se osjeća ugroženo kad čuje tvrdnju koja to opovrgava.

Klasičan primjer pobune osobnog uma izgledao bi ovako nekako: „To su gluposti, stvari se u životu ne obavljaju same. Tko će nahraniti moju djecu ako se za to ne potrudim i ne izborim ja? Hrana se neće materijalizirati na njihovom stolu. A što je sa svim ostalim što djeca trebaju – odjeća, knjige, toplu sobu… Mora se raditi i to često ono što ne volimo i ne želimo. To se mora. Druge opcije nema…“

E pa druga opcija itekako postoji. Ne jedna nego bezbroj njih. I često su nam na dohvat ruke, ali dok god osobni um čvrsto vjeruje da su stvari onakve kakvima ih on vidi i da je to jedina istina, mi ih ne vidimo.
Sve za što povjerujemo da moramo riješi se samo kad prestanemo vjerovati da moramo mi. Što bi to točno značilo? Svaki put kad povjerujemo da se nešto mora ulazimo u slijepu ulicu. To vjerovanje najčešće vrlo usko definira što i kako s nečim moramo napraviti da bi se određena stvar obavila onako kako mi želimo. Dakle, pretpostavke su napravljene, stvoren je jedan rigidan okvir u vezi toga kako će se nešto obaviti. I najbitnije od svega, zaboravljamo da je Svemir inteligentan. Ulazimo u ulogu jedinog koji svojim djelovanjem može utjecati na to da se nešto obavi u naizgled mehaničkom svijetu fizičkih zakona iza kojeg ne postoji nikakav dublji red, tj. inteligencija.

I kad u svojoj glavi uđemo u takav film, nemoguće nam je vidjeti da zapravo ne moramo, da se ništa ne mora i da sve dolazi samo od sebe upravo u trenutku kad je potrebno. Što to znači? Vratimo se na primjer o vjerovanju: „Moram prehraniti svoju djecu.“, taj primjer se nekako najčešće javlja pri spomenu ove teme.
Kroz razumijevanje Tri principa događa se to da sve jasnije vidimo da je svako moranje samo misao, ideja u našoj glavi i da je ono što nas s njom u vezi muči zapravo opet samo skup misli – napetost i otpor prema onome što radimo jer mislimo da moramo. Problem nije sama radnja. Jedini problem su misli otpora, to je jedino što nam stvara muke jer, kao što smo već puno puta ponovili i što je bit razumijevanja Tri principa, nikad ne osjećamo svoje okolnosti. Cjelokupni doživljaj pa tako i naše osjećaje stvaraju isključivo naše misli.

S tim uvidom iščezava otpor prema bilo čemu pa tako i prema onome što radimo jer mislimo da moramo. A s nestankom otpora dolazimo sve bliže sebi i počinjemo vidjeti stvari jasnije. Čvrste mentalne konstrukcije i uvjerenja olabavljuju i popuštaju. U nama se otvara unutarnje povjerenje u to da je inteligencija Svemira ta koja slaže stvari i da kontrolu ne moramo imati mi. S povjerenjem odjednom vidimo sve više mogućnosti, otvaraju se opcije koje prije jednostavno nismo vidjeli, a koje rješavaju određenu situaciju na način kojeg se prije ne bismo sjetili.

I da se opet vratimo na naš primjer. Odustajanje od moranja ne znači vjerovanje u to da će Svemir čudom materijalizirati hranu na vašem stolu. Inteligencija Svemira djeluje kroz nas, mi jesmo ona. I prepuštanje njoj, odustajanje od onog „moram ja“ osobnog uma donosi nam povjerenje da će nam unutarnji impuls, ideja ili nova mogućnost koja je potrebna da riješimo određenu situaciju uvijek doći u pravom trenutku. Taj impuls nećemo dozvati mi, on će doći nama, sam od sebe. Isto tako, kako iznutra, tako i izvana, u stanju prepuštenosti, naše okolnosti se poslaguju same od sebe i situacije koje su se prije činile problematične i kod kojih se činilo da je nužno naše djelovanje, rješavaju se same od sebe.
Ništa se ne mora.

Impuls koji nam dolazi iznutra, iz naše dublje inteligencije nikad ne kaže „ja moram“ već „ja hoću“ i to je naše unutarnje vodstvo, ono nas vodi kroz život harmonije, lakoće i jednostavnosti. Kad to shvatite počinjete raditi upravo ono što hoćete kad hoćete i sve funkcionira savršeno. Stvari se poslaguju na načine koji našem umu nisu jasni, ali ni ne moraju biti, dovoljno je povjerenje.
Zaista je tako.

Autor: Darko Pribeg, www.darkopribeg.com

Prijatelj vašeg uspjeha