Tko je kriv: Zašto se moderne veze danas tako lako raspadaju?

Zašto su veze tako teške danas? Zašto ne uspjevamo u ljubavi svaki put, iako se toliko trudimo? Zašto su ljudi odjednom postali nevješti u tome da održe veze? Da li smo zaboravili kako da volimo? Ili još gore, zaboravili smo što je ljubav?

Iako se danas veze teško održavaju iz mnogo razloga, od kojih su neki i “vanjski” faktori, portal Mensxp.com se u autorskom tekstu osvrnuo na jedan aspekt i “krivca” traži u nama samima. Prenosimo djelove viđenja autora ove web stranice:

Nismo pripremljeni.

Nismo pripremljeni za žrtve, za kompromise, za bezuvjetnu ljubav. Nismo spremni da uložimo sve što je potrebno da bi učinili da veza funkcionira. Želimo da sve bude lako. Odustajemo.

Nije ljubav ono što tražimo već uzbuđenje i ushićenje u životu.

Želimo nekog sa kim možemo da gledamo filmove i idemo na zabave, a ne nekog tko može da nas razumije čak i u našoj najdubljoj tišini. Provodimo vrijeme zajedno, ali ne pravimo uspomene. Ne želimo dosadu u životu. Ne želimo životne suputnike, već nekog tko nas može učiniti živim trenutno, odmah sada. Kada uzbuđenje izbljedi, otkrivamo da nas nitko nije pripremio za život sa nogama na zemlji. Ne vjerujemo u ljepotu predvidljivosti jer smo suviše zasljepljeni ushićenjem avanture.

Nemamo vremena da volimo.

Nemamo strpljenja da se suočimo sa vezama. Zauzeti smo jureći materijalističke snove i tu nema mjesta za ljubav.

Želimo instant zadovoljstva u svemu što radimo

U onome što stavljamo na internet, karijerama koje izaberemo, i u ljudima u koje se zaljubljujemo. Želimo zrelost u vezi koja dolazi s vremenom, emocionalnu povezanost koja se razvija tokom godina, osjećaj pripadanja kada se jedva poznajemo. Očigledno, ništa nije vrijedno našeg vremena i strpljenja – čak ni ljubav.

Radije bismo proveli sat vremena sa stotinama ljudi nego jedan dan sa jednom osobom. Vjerujemo da postoje “opcije”, mi smo “društveni”. Vjerujemo više u susrete nego u poznavanje. Pohlepni smo. Želimo sve.

Želimo da budu savršeni.

Idemo na mnogo sastanaka, ali rijetko kome dajemo realnu šansu. U sve smo razočarani.

Tehnologije su nas zbližile, toliko zbližile da jedva dišemo.

Naše fizičko prisustvo zamenjeno je porukama, chatovima, video pozivima. Ne osjećamo više potrebu da provodimo vrijeme zajedno. Već smo se zasitili jedni drugih. Nema više o čemu da se priča.

Ne želimo da se skrasimo.

Ne možemo da zamislimo da budemo sa jednom osobom do kraja života. Volimo da vjerujemo da se “razlikujemo” od ostalih.Volimo da vjerujemo da nismo u skladu sa društvenim normama. Mi smo generacija koja samu sebe zove “seksualno oslobođena”.

Veze više nisu tako jednostavne.

Postoje otvorene veze, sheme, povremene kombinacije, veze na jednu večer, veze bez obaveza – ostavili smo vrlo malo prostora za ljubav u našim životima.

Uplašena smo generacija

Uplašena da se zaljubi, uplašena da se posveti, uplašena od neuspjeha, od slomljenog srca. Ne dozvoljavamo nikome da uđe u naše srce, niti izlazimo i volimo bezuvjetno. Suviše smo zaštićeni.

Više ni ne cijenimo veze.

Puštamo većinu divnih ljudi zbog “drugih riba u moru”. Više ih ne smatramo svetim. Ne postoji ništa što ne možemo da osvojimo na ovom svijetu, a ipak, evo nas kako se hrvamo sa igrom ljubavi – najosnovnijim ljudskim instinktom. Neki to zovu evolucija.”

N.V.Izvor: BIZLife

Prijatelj vašeg uspjeha