Treba naučiti izraziti zahvalnost

Kineski znak za zahvalnost sastoji se od dva znaka: srca i jezika. Stoga nije dovoljno osjećati, moramo zahvalnost izraziti.

Nažalost u našoj kulturi nije običaj nekome reći da smo mu zahvalni, a pogotovo nama, najvažnijim ljudima u životu, da smo zahvalni što uopće postoje. Najčešće, iako to poželimo, bude nam neugodno pa ne kažemo.

Zahvalnost kao i oprost ima svoju energetsku vrijednost, postaje radnja ili proces, stav, vrlina, navika, koji na prvom mjestu čini dobro onome tko zahvaljuje pa tek onda onome kome se zahvaljuje.

Prije sam se iznenađivala kada bih slušala nekoga da se žali na člana uže obitelji, šefa, prijateljicu ili…, pa kada bih zamolila da malo stane i ne razmišljajući napiše samo pet dobrih osobina te osobe, odgovor bi u pravilu bio, ne znam. Mogu nabrojati 50 loših, a nijednu dobru.

To samo potvrđuje da smo spremni na kritiku u svakodnevnom kontaktu s ljudima, a trebali bismo biti bliži i draži. Vidimo samo loše, žalimo se, okrivljujemo druge, očekujemo da se drugi promijeni, a stalno o njemu mislimo loše.

Odnosi su zategnuti, poremećeni i ne vidi se izlaz.

Osnovni prirodni zakon je: na što god obratimo pozornost, to raste, umnožava se. Tako stalno misleći loše o svojoj kćeri, sinu, suprugu, na prvom mjestu kvarimo sebi raspoloženje, stalno smo ljuti, zabrinuti i stalno očekujemo da se dogodi neko zlo. A ujedno ta osoba to osjeti, pa uzvraća istom mjerom.

Svatko od nas ima i loših i dobrih osobina, loših i dobrih dana, postupaka. Nitko nije savršen, a ako stalno mislimo na loše kvarimo ne samo odnose nego i svoje zdravlje. Davno je rečeno, o čemu misliš to i postaješ. A možemo mijenjati samo sebe i svoj odnos prema drugima, druge ne smijemo, a i ne možemo na silu mijenjati.

Zahvalnost privlači našu pozornost i dobro u naš život. Ako odredimo bar 5 stvari za koje smo zahvalni u životu i svaki dan ih ponavljamo, povećavamo sreću (dok o tome mislimo, ne možemo misliti loše).

Katica Matić

Prijatelj vašeg uspjeha